Encensberger je moj. A kad osećate nekog kao sasvim svog, zadovoljstvo u tekstu je posebno.
Kakav Kameron, kakvi bakrači! Ovaj Encensbergerov briljantno strukturirani 'apokalipso' predstavlja sjajnu alegorijsku poemu o sunovratu, slepim ulicama, napuklinama zapadnog sveta. Zagrljaj poetskog i esejističkog otvara se prema izazovnom dijalogu sa sablastima prostora i vremena. Island, Kuba, Atlantski okean, Litvanija, Njufaundlend — Dante, Hegel, Po, Lenjin — istorija katastrofe, novine, vesti, poetska telegrafija — i niz izuzetnih ekfraza gde likovnost iznova dobija nov, svež lik. I misaon i plastičan i hladan i uznemirujuć, Encensberger je neravnodušni posmatrač otmenog duha. Ne daje čamac za spasavanje, ali lekovitom ironijom pokazuje meru stvari.
Poslednje stranice ove knjige završio sam u kafiću u Leposaviću uz akciju espresso+ koka kola (180 dinara) i Tejlor Svift u pozadini.
I da, zaista volim prevode Zlatka Krasnog.
Treba se izboriti sa ovako bogatim tekstom: rimovati, rizikovati, održavati prisnu distancu, strasnu meru.