What do you think?
Rate this book
Saga Albiurana #1
Moć albiura
Kako je lijepo imati osamnaest i biti zaljubljen do ušiju. Bit će da nema ljepše stvari na svijetu. Za Loretu Denonu, zatreskanu Puležanku, to je sigurno vrhunac njenog života. I to bi bila jedna lijepa ljubavna priča s romantičnim završetkom koji nikog osim Olivera i Lorete ne bi previše zanimao. Osim što bi možda zagorčao život Saši, Loretinom prijatelju iz djetinjstva koji njihovo prijateljstvo vidi u malo drugačijem svjetlu.
No izvan tog malog kruga postoje sile kojih oni uopće nisu svjesni. Postoji legenda, postoji pretkazanje, postoji zavjera stara dvije tisuće godina. Svijet kakav mi poznajemo na rubu je rata kataklizmičkih razmjera. I sve silnice drevnih grijeha,zabranjenih ljubavi, mućkih ubojstava,zakletih osveta, prokletstava, lažnih nadanja, ambicija tajnih vladara svjetova pored našeg, sabrane su u jednoj osobi - Loreti Denoni koja o tome nema pojma.
I kada pretkazano znamenje postane svima jasno, na Pulu će se sliti nezamislive kohorte najopakijih demona Pakla, jurišni odredi anđeoskog kora, bjesomučni sljedbenici zagonetne Lilith. Između njih i Lorete postavit će se jedan odmetnuti demon pun tajni, jedan odmetnuti anđeo neobičnih moći i jedan obični mladić čija je ljubav jača od sudbine.
Daria Keršić u svom je prvom romanu Moć albiura izmaštala intrigantnu priču o sudbini svijeta koja visi o niti, a nit je u rukama jedne obične tinejdžerice koja samo želi živjeti običan život. Hoće li uspjeti i koju će cijenu morati platiti da bi to postigla?
No izvan tog malog kruga postoje sile kojih oni uopće nisu svjesni. Postoji legenda, postoji pretkazanje, postoji zavjera stara dvije tisuće godina. Svijet kakav mi poznajemo na rubu je rata kataklizmičkih razmjera. I sve silnice drevnih grijeha,zabranjenih ljubavi, mućkih ubojstava,zakletih osveta, prokletstava, lažnih nadanja, ambicija tajnih vladara svjetova pored našeg, sabrane su u jednoj osobi - Loreti Denoni koja o tome nema pojma.
I kada pretkazano znamenje postane svima jasno, na Pulu će se sliti nezamislive kohorte najopakijih demona Pakla, jurišni odredi anđeoskog kora, bjesomučni sljedbenici zagonetne Lilith. Između njih i Lorete postavit će se jedan odmetnuti demon pun tajni, jedan odmetnuti anđeo neobičnih moći i jedan obični mladić čija je ljubav jača od sudbine.
Daria Keršić u svom je prvom romanu Moć albiura izmaštala intrigantnu priču o sudbini svijeta koja visi o niti, a nit je u rukama jedne obične tinejdžerice koja samo želi živjeti običan život. Hoće li uspjeti i koju će cijenu morati platiti da bi to postigla?
200 pages, Paperback
First published September 1, 2015
1 person is currently reading
38 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 16 of 16 reviews
September 28, 2016
''Sva moć u njezinim je rukama. Što učiniti s njom?''
Reciklirati u wc papir skupa s ovom strahotom od knjige.
Zašto danas svatko piše romane? Zašto MISLI da je dovoljno sposoban napisat roman? Kako se usuđuje uopće na to i pomislit i onda objavit ovakvo kupusište?
Daria Keršić, ne znaš pisat i neću napisat 'sori'. Nemoj nikad objavit drugi i treći dio, nemoj nam umove trovat trilogijom, ovo je dovoljna tortura na 200 stranica gdje sam napravila previše pauza zbog količine iritiranosti i očaja koji su me zahvaćali. Ne znam zašto te Algoritam objavio, ali pripadaš skupa s nekima na policama Konzuma za 10kn, ok možda 20kn dok još nisu akcije.
Kao prvo, stil pisanja je horor. Spisateljica očito želi postići kolokvijalni način izražavanja u romanu ali to je daleko od kolokvijalnog, pogotovo za osamnaestogodišnjake koji sigurno tako ne pričaju, pogotovo u Puli gdje sam već poduže, a i studiram određeni smjer na humanističkim gdje te profesionalna deformacija navodi na praćenje jezika i načina govora. Toliko usiljeno, djetinjasto i očito neizvježbano pisanje nisam susrela još od Antičevićevog ''Evanđelja tame'', tko tako priča? Nitko.
Ono što me još iritira je kad autor izričito ima potrebu objašnjavati određene stvari u radnji koje su OČITE i svaki čitatelj ih je sposoban sam zaključiti, a ova knjiga obiluje takvim idiotnim primjerima, poput: ''Dragi dnevniče (da, protagonistica piše dnevnik, užas u užasu, mutirajući užas), odnosno salveto jer nalazim se u bolnici pa očito nemam dnevnik kod sebe, itd...''. NO SHIT. Stvarno u podnaslovu ne piše ime bolnice te da je to očito trenutno mjesto radnje. To je samo jedan od primjera.
Nadalje, dijalozi... Iskreno, ne znam jesu mi gori dijalozi između likova ili kada se protagonistica ''obraća'' svom dnevniku jer ga piše na razini trinaestogodišnjakinje/četrnaestogodišnjakinje jer nitko od 18-19 godina ovako ne piše niti ima slična razmišljanja. Dijalozi između likova su toliko umjetni i usiljeni toliko POGREŠNI da su mi oči prokrvarile, NITKO ali nitko tako ne priča i to što spisateljica forsira kolokvijalni govor koji nema pojma pisat je nešto tako grozno i užasno i žalosno čak. Likovi su uglavnom svi alternativci/gotičari (ofkors) koji izlaze u Mimozu i Rock Caffe u Puli i Krivi put i Purgeraj u Zagrebu (bikoz duuuuuh), a opisi su im na razini Ebony Dark'ness Dementia Raven a.k.a. Enoby ali ne na simpatičan način.
Sama protagonistica je katastrofalna. Toliko loše razrađen lik nisam skoro vidjela (lažem, jesam ali ok). Tipičan ženski lik koji se nalazi u tipičnim teen romanima (i sama sam ih čitala u 6. i 7. osnovne) kojoj se sve vrti oko tipova i ''kak' mi se on ful sviđa al' ja se njemu ne'' spika, ali naravno ona je najljepša i svi su zaljubljeni u nju. Proljev. Jeftino sranje. Komercijalan shit.
Ona također piše dnevnik i to je toliko loše (sam font je plakanje od jada) da čitatelja bude sram čitat koliko je neugodno napisano, NITKO tako ne piše dnevnike sa 18 godina, ma ni sa 15, možda kad se ufuravaš u pisanje sa 11 godina jer si sad 5. osnovne i leksikoni su sad level ispod ali ovako ne. Mislim roman je dovoljno užasan i bez tog sjemena zla od dnevnika.
Glavni lik nula bodova.
Sporedni likovi su uglavnom frajeri na koje se ona pali (ofkors) i oni su svi u nju zaljubljeni (ofkors). I da, njena najbolja prijateljica prema kojoj je ona totalna kučka jer je ona s njenim najboljim prijateljem koji je zapravo zaljubljen u nju ali ona u njega ne, ali ipak joj smeta što je on s njenom najboljom prijateljicom... MAKE IT STOP.
Tema romana je također isprano smeće. Protagonistica je naravno Odabrana, ona je Ta, ona može sve promjenit i sve te proljevaste spike viđene tisuću puta. Nisam čitala Twilight ali sam pogledala prvi dio filma i znam poćenito radnju jer je to u globalu (bilo) propagandno smeće, i mogu reći da vidim 99 posto sličnosti tog užasa i ovog užasa. Samo što ovdje protagonistica nije zaljubljena u vampira i vukodlaka nego u anđela i demona (how special) i borba se odvija između Raja i Pakla (so different). Nadalje, spisateljica na (kako ona to misli) humorističan način anđele i demone prikazuje sa (pazi sad!!!) ljudskim osobinama pa tako, ako sam dobro zapamtila, Uriel voli pizze, Sotona ima jahtu i Lilith je crazy cat lady... Ako nemate iskustva s takvom tematikom, da, bit će vam to kul, ali ako imate i to imaju skoro svi, samo ćete preokrenut očima.
Radnja je dosadna, otegnuta, ispresjecana nevažnim događanjima i užasno nemaštovita.
Neću spominjati gramatičke i stilističke greške kao primjerice ''ja bi''.
Također, kao što sam i navela protagonistici su momci na prvom mjestu, tako da o tome se zapravo u romanu i radi. Kada izgubi prvog dečka (s kojim je bila dugih par tjedana i gdje su se ludo zavoljeli i on je postao ljubav njenog života) da bi nakon toga za par tjedana našla novog dečka i osjećala grižnju savjesti zbog prvog, ali tu je naravno i treći i svi ju ludo vole. Kad kažem da su dečki na prvom mjestu ovdje onda to i doslovno mislim, jer primjerice u jednom trenutku ona iz neobjašnjivih razloga počne krvariti ali kasnije napiše u dnevniku sve o Oliveru i o tome kako će sutra kod nje doći na ručak, a nepoznato krvarenje je totalno nevažno bikozzz he noticed me!!
Postoji razlog zašto ne čitam ovakve romane i s ovim sam ga i potvrdila - predvidljivi proljev.
I ne uzimam u obzir da je ''autorica mlada'', znam mlade ljude koji izvrsno pišu jer za to imaju smisla, ideja i što je najvažnije, talenta.
Ova knjiga je samo još jedna potvrda da danas svatko misli da može napisati roman samo zato jer ''puno čita'' ili ima brdo pokupljenih i kopiranih ideja.
Mijenjaj tu moć albiura za malo talenta, Daria.
Reciklirati u wc papir skupa s ovom strahotom od knjige.
Zašto danas svatko piše romane? Zašto MISLI da je dovoljno sposoban napisat roman? Kako se usuđuje uopće na to i pomislit i onda objavit ovakvo kupusište?
Daria Keršić, ne znaš pisat i neću napisat 'sori'. Nemoj nikad objavit drugi i treći dio, nemoj nam umove trovat trilogijom, ovo je dovoljna tortura na 200 stranica gdje sam napravila previše pauza zbog količine iritiranosti i očaja koji su me zahvaćali. Ne znam zašto te Algoritam objavio, ali pripadaš skupa s nekima na policama Konzuma za 10kn, ok možda 20kn dok još nisu akcije.
Kao prvo, stil pisanja je horor. Spisateljica očito želi postići kolokvijalni način izražavanja u romanu ali to je daleko od kolokvijalnog, pogotovo za osamnaestogodišnjake koji sigurno tako ne pričaju, pogotovo u Puli gdje sam već poduže, a i studiram određeni smjer na humanističkim gdje te profesionalna deformacija navodi na praćenje jezika i načina govora. Toliko usiljeno, djetinjasto i očito neizvježbano pisanje nisam susrela još od Antičevićevog ''Evanđelja tame'', tko tako priča? Nitko.
Ono što me još iritira je kad autor izričito ima potrebu objašnjavati određene stvari u radnji koje su OČITE i svaki čitatelj ih je sposoban sam zaključiti, a ova knjiga obiluje takvim idiotnim primjerima, poput: ''Dragi dnevniče (da, protagonistica piše dnevnik, užas u užasu, mutirajući užas), odnosno salveto jer nalazim se u bolnici pa očito nemam dnevnik kod sebe, itd...''. NO SHIT. Stvarno u podnaslovu ne piše ime bolnice te da je to očito trenutno mjesto radnje. To je samo jedan od primjera.
Nadalje, dijalozi... Iskreno, ne znam jesu mi gori dijalozi između likova ili kada se protagonistica ''obraća'' svom dnevniku jer ga piše na razini trinaestogodišnjakinje/četrnaestogodišnjakinje jer nitko od 18-19 godina ovako ne piše niti ima slična razmišljanja. Dijalozi između likova su toliko umjetni i usiljeni toliko POGREŠNI da su mi oči prokrvarile, NITKO ali nitko tako ne priča i to što spisateljica forsira kolokvijalni govor koji nema pojma pisat je nešto tako grozno i užasno i žalosno čak. Likovi su uglavnom svi alternativci/gotičari (ofkors) koji izlaze u Mimozu i Rock Caffe u Puli i Krivi put i Purgeraj u Zagrebu (bikoz duuuuuh), a opisi su im na razini Ebony Dark'ness Dementia Raven a.k.a. Enoby ali ne na simpatičan način.
Sama protagonistica je katastrofalna. Toliko loše razrađen lik nisam skoro vidjela (lažem, jesam ali ok). Tipičan ženski lik koji se nalazi u tipičnim teen romanima (i sama sam ih čitala u 6. i 7. osnovne) kojoj se sve vrti oko tipova i ''kak' mi se on ful sviđa al' ja se njemu ne'' spika, ali naravno ona je najljepša i svi su zaljubljeni u nju. Proljev. Jeftino sranje. Komercijalan shit.
Ona također piše dnevnik i to je toliko loše (sam font je plakanje od jada) da čitatelja bude sram čitat koliko je neugodno napisano, NITKO tako ne piše dnevnike sa 18 godina, ma ni sa 15, možda kad se ufuravaš u pisanje sa 11 godina jer si sad 5. osnovne i leksikoni su sad level ispod ali ovako ne. Mislim roman je dovoljno užasan i bez tog sjemena zla od dnevnika.
Glavni lik nula bodova.
Sporedni likovi su uglavnom frajeri na koje se ona pali (ofkors) i oni su svi u nju zaljubljeni (ofkors). I da, njena najbolja prijateljica prema kojoj je ona totalna kučka jer je ona s njenim najboljim prijateljem koji je zapravo zaljubljen u nju ali ona u njega ne, ali ipak joj smeta što je on s njenom najboljom prijateljicom... MAKE IT STOP.
Tema romana je također isprano smeće. Protagonistica je naravno Odabrana, ona je Ta, ona može sve promjenit i sve te proljevaste spike viđene tisuću puta. Nisam čitala Twilight ali sam pogledala prvi dio filma i znam poćenito radnju jer je to u globalu (bilo) propagandno smeće, i mogu reći da vidim 99 posto sličnosti tog užasa i ovog užasa. Samo što ovdje protagonistica nije zaljubljena u vampira i vukodlaka nego u anđela i demona (how special) i borba se odvija između Raja i Pakla (so different). Nadalje, spisateljica na (kako ona to misli) humorističan način anđele i demone prikazuje sa (pazi sad!!!) ljudskim osobinama pa tako, ako sam dobro zapamtila, Uriel voli pizze, Sotona ima jahtu i Lilith je crazy cat lady... Ako nemate iskustva s takvom tematikom, da, bit će vam to kul, ali ako imate i to imaju skoro svi, samo ćete preokrenut očima.
Radnja je dosadna, otegnuta, ispresjecana nevažnim događanjima i užasno nemaštovita.
Neću spominjati gramatičke i stilističke greške kao primjerice ''ja bi''.
Također, kao što sam i navela protagonistici su momci na prvom mjestu, tako da o tome se zapravo u romanu i radi. Kada izgubi prvog dečka (s kojim je bila dugih par tjedana i gdje su se ludo zavoljeli i on je postao ljubav njenog života) da bi nakon toga za par tjedana našla novog dečka i osjećala grižnju savjesti zbog prvog, ali tu je naravno i treći i svi ju ludo vole. Kad kažem da su dečki na prvom mjestu ovdje onda to i doslovno mislim, jer primjerice u jednom trenutku ona iz neobjašnjivih razloga počne krvariti ali kasnije napiše u dnevniku sve o Oliveru i o tome kako će sutra kod nje doći na ručak, a nepoznato krvarenje je totalno nevažno bikozzz he noticed me!!
Postoji razlog zašto ne čitam ovakve romane i s ovim sam ga i potvrdila - predvidljivi proljev.
I ne uzimam u obzir da je ''autorica mlada'', znam mlade ljude koji izvrsno pišu jer za to imaju smisla, ideja i što je najvažnije, talenta.
Ova knjiga je samo još jedna potvrda da danas svatko misli da može napisati roman samo zato jer ''puno čita'' ili ima brdo pokupljenih i kopiranih ideja.
Mijenjaj tu moć albiura za malo talenta, Daria.
March 18, 2016
U zadnje sam se vrijeme nekako više orijentirala na čitanje knjiga domaćih autora, zahvaljujući čemu sam otkrila nemali broj odličnih autora i ništa manje odličnih knjiga. Dosta je tih knjiga koje sam otkrila bilo iz žanrova koji do sada nisu baš bili pretjerano zastupljeni u domaćoj književnosti, a od svih tih žanrova najrjeđi je bez sumnje bio domaći fantasy. Upravo sam zato od ove knjige puno očekivala, još više stoga što ju je velik broj blogova i stranica koje pratim pozamašno nahvalio, a i lijepo je bilo otkriti da i mi imamo 'svoje gore list' u sve popularnijem žanru YA fantastike. Nažalost, nakon čitanja se ispostavilo da je ovaj konkretni list tek još jedan od gomile istih/sličnih na stablu ovog žanra.
Glavni lik ove priče je tinejdžerica Loreta, naizgled sasvim obična djevojka, ali koja bi zapravo mogla biti Odabrana - ona čijim žilama istodobno teče i anđeoska i demonska krv - što ju samim time čini vrlo važnom i anđelima i demonima. Nije potrebno posebno napominjati da su anđeli i demoni dvije strane koje su od pamtivjeka jedna s drugom u sukobu, te da svaka od tih strana želi prva doći do Lorete. Sama Loreta nesvjesna je svoje važnosti za stanovnike Raja i Pakla, ali je itekako svjesna svoje važnosti za Olivera, dečka u kojeg je zaljubljena. Loreta i Oliver ipak neće moći dugo prebivati na svom sedmom nebu, jer što se utrka anđela i demona da dođu do Odabrane sve više zahuktava, to je veća vjerojatnost da će im se njihova Odabrana, odnosno Loreta, naći na putu, a samim time i u opasnosti...
Iako je ideja priče zapravo prilično dobra, realizacija te ideje nije me nimalo impresionirala. Sve je već viđeno: 'sasvim obična' tinejdžerica koja ipak nije sasvim obična, njen najbolji prijatelj koji je zapravo zaljubljen u nju, najbolja prijateljica koja je prekrasna i draga i u svemu (u nedostatku bolje riječi) 'bolja' od glavne protagonistice, ali svi se svejedno zaljube baš u glavnu protagonisticu, ljubavni trokuti i četverokuti, tinejdžerski problemi i sukob dobra i zla... Naravno da postoje romani koji počinju istom premisom i svejedno ispadnu nevjerojatno dobri, originalni i maštoviti na svoj način, ali ovaj, po meni, to nije. Nema ovdje ničeg pretjerano originalnog, pa ni maštovitog, a sama je priča pak prilično neuvjerljiva i vrlo predvidiva.
Počnimo s Loretom. Opisana kao nesigurna i povučena tinejdžerica, svojim riječima i postupcima ona uopće ne odaje takav dojam, već više izgleda kao da se trudi biti baš takva (jer svi znamo da heroine YA romana u početku takve moraju biti). Loreta kao da slijedi scenarij koji je za nju zacrtan kako bi bila nešto što je autorica od nje zamislila da bude, ali svojim ponašanjem i postupcima ona samu sebe čini neuvjerljivom: nisam u njoj, čitajući, mogla vidjeti nikakvu dubinu, cjelokupan dojam koji je na mene ostavila je onaj površne, glupave i neodlučne tinejdžerice, čija razmišljanja i ponašanje nisu u skladu. Kao npr. kad doživi tragediju, te se nakon nje mora vratiti u stvarnost i nastaviti sa svojim životom, u čemu i uspijeva, ali onda iz vedra neba, bez ikakva razloga, počinje razmišljati o samoubojstvu i uzimanju droga (kao da je to nešto što možeš tek tako uzeti s police u dućanu i isprobati), iako sve ono što joj se u tom razdoblju događa u životu i njeno ponašanje u vezi s tim nikako ne vodi k takvom turobnom i mračnom razmišljanju. (Jer red je, valjda, nakon tragedije, biti malo mračan.)
Zatim, tu je famozni ljubavni trokut, odnosno četverokut, bez kojeg YA književnost valjda ne bi mogla ni postojati. Loreta je zaljubljena u Olivera, to je odmah jasno i zaista se jasno vidi, a ta je njihova veza i prilično dobro opisana. Sa strane cijelo vrijeme stoji Saša, Loretin najbolji prijatelj koji je u nju zaljubljen (klišej nad klišejima) i koji to otvoreno pokazuje, te koji ne odustaje čak ni nakon što ga Loreta nekoliko puta odbije. Saša je tu i kada se Loreti počne sviđati tajanstveni demon, bez obzira što ovdje ponovno bude odbijen. Cijeli taj klišej s zaljubljenim najboljim prijateljem još bih i mogla progutati, ali ono što nema nikakve logike je kraj romana - SPOILER ALERT! - kada Loreta u cijelom tom ljubavnom četverokutu odabere upravo Sašu - zato jer je on 'cijelo vrijeme uz nju', bez da je pokazala ijedan, makar i najmanji osjećaj spram njemu. (Da ne govorimo o tome da je Loretina najbolja prijateljica Klara (koja je Loreti također iznimno važna osoba u životu) zaljubljena upravo u Sašu, s kojim je bila i u vezi, te da nije ok uzeti joj dečka ispred nosa, i to dečka koji ti se čak nimalo niti ne sviđa!) Ne znam, taj mi dio nikako ne drži vodu.
I na kraju, anđeli i demoni. Cijeli taj sukob anđela i demona djeluje mi kao nešto preuzeto iz 'Supernaturala' (ako ste gledali, a i čitali, znate o čemu govorim), istina, s jednim originalnim dodatkom - Loretinim značajem u cijeloj toj priči i obiteljskoj tajni o njenom porijeklu. No sami anđeli i demoni, svi likovi anđela i demona koji se u ovom romanu pojavljuju (izuzev jednog, Bechauda), djeluju mi kao čopor razmažene dječurlije koja čitavo svoje vrijeme troši na besmislene razmirice tipa 'tko je bolji' i međusobna podbadanja. Dok čitate dijaloge između pojedinih i anđela i demona nemoguće se oteti dojmu da su svi ti likovi i poprilično priglupi: izražavaju se kao klinci koji se svađaju, govore tinejdžerskim slengom i općenito se ponašaju kao neki oskudno inteligentni ulični snagatori, a ne bića stara tisućama godina bogata iskustvom i znanjem.
Kad se sve ovo navedeno posloži u koliko-toliko smislenu cjelinu, dobije se neuvjerljiva teen ljubavna pričica, sastavljena od raznoraznih manje i više bitnih događaja koje povezuje pozadinska Legenda koja se provlači kroz cijelu priču. Ta Legenda mi je, priznajem, jedina bila donekle zanimljiva. Zanimljivo je bilo i vidjeti opisana mjesta, pogotovo ona u Zagrebu, mjesta na koja obično izlazi i na kojima se obično okuplja alternativa - rockeri, punkeri, metalci, općenito alternativci - na koja sam i sama svojedobno voljela izlaziti. Ne sviđaju mi se baš sve stvari u vezi kako su ta mjesta i događaji na njima opisani, ali svejedno ih se bilo lijepo prisjetiti.
Na kraju, moram spomenuti još jednu stvar, koja mi se nikako nije svidjela. Loreta, nakon što se zaljubi u Olivera, u šali komentira kako, eto 'izgleda, da ipak nije lezba' i kako joj roditelji ipak mogu odahnuti 'jer čini se da ipak nije gej'. Jer, zaista je strašno čudno i nenormalno ako ti se još nitko nije uspio svidjeti ili se ni u koga još nisi uspio zaljubiti do 18. godine!! A s obzirom na općenito pretežno konzervativno društvo u kojem živimo, koje iz dana u dan postaje sve konzervativnije, te kojim vladaju stereotipi i predrasude, definitivno nam u knjigama za mlade nije potrebno još komentara koji te predrasude i stereotipe potvrđuju, makar oni bili izrečeni nenamjerno i u šali.
Valja napomenuti da je ova knjiga prvenstveno namijenjena mlađim čitateljima, što potvrđuje i sam stil pisanja. Ne želim time reći da mi se knjiga nije svidjela samo zato što nisam točno u ciljanoj skupini kojoj je namijenjena, knjige čitam bez obzira na dob na koju one ciljaju i nerijetko me baš takve i oduševe. Ovoj to nije uspjelo, ali nemojte da vas moj dojam obeshrabri, možda se vama više svidi. Ukoliko vam se svidi, znajte da ćete imati prilike čitati još o Loreti, jer ova je knjiga tek prva u serijalu. Meni se njena priča nije svidjela dovoljno da nastavim čitati, tako da će moje druženje s Loretom i početi i završiti s prvom knjigom. Previše je drugih, zanimljivijih, koje čekaju na red.
Glavni lik ove priče je tinejdžerica Loreta, naizgled sasvim obična djevojka, ali koja bi zapravo mogla biti Odabrana - ona čijim žilama istodobno teče i anđeoska i demonska krv - što ju samim time čini vrlo važnom i anđelima i demonima. Nije potrebno posebno napominjati da su anđeli i demoni dvije strane koje su od pamtivjeka jedna s drugom u sukobu, te da svaka od tih strana želi prva doći do Lorete. Sama Loreta nesvjesna je svoje važnosti za stanovnike Raja i Pakla, ali je itekako svjesna svoje važnosti za Olivera, dečka u kojeg je zaljubljena. Loreta i Oliver ipak neće moći dugo prebivati na svom sedmom nebu, jer što se utrka anđela i demona da dođu do Odabrane sve više zahuktava, to je veća vjerojatnost da će im se njihova Odabrana, odnosno Loreta, naći na putu, a samim time i u opasnosti...
Iako je ideja priče zapravo prilično dobra, realizacija te ideje nije me nimalo impresionirala. Sve je već viđeno: 'sasvim obična' tinejdžerica koja ipak nije sasvim obična, njen najbolji prijatelj koji je zapravo zaljubljen u nju, najbolja prijateljica koja je prekrasna i draga i u svemu (u nedostatku bolje riječi) 'bolja' od glavne protagonistice, ali svi se svejedno zaljube baš u glavnu protagonisticu, ljubavni trokuti i četverokuti, tinejdžerski problemi i sukob dobra i zla... Naravno da postoje romani koji počinju istom premisom i svejedno ispadnu nevjerojatno dobri, originalni i maštoviti na svoj način, ali ovaj, po meni, to nije. Nema ovdje ničeg pretjerano originalnog, pa ni maštovitog, a sama je priča pak prilično neuvjerljiva i vrlo predvidiva.
Počnimo s Loretom. Opisana kao nesigurna i povučena tinejdžerica, svojim riječima i postupcima ona uopće ne odaje takav dojam, već više izgleda kao da se trudi biti baš takva (jer svi znamo da heroine YA romana u početku takve moraju biti). Loreta kao da slijedi scenarij koji je za nju zacrtan kako bi bila nešto što je autorica od nje zamislila da bude, ali svojim ponašanjem i postupcima ona samu sebe čini neuvjerljivom: nisam u njoj, čitajući, mogla vidjeti nikakvu dubinu, cjelokupan dojam koji je na mene ostavila je onaj površne, glupave i neodlučne tinejdžerice, čija razmišljanja i ponašanje nisu u skladu. Kao npr. kad doživi tragediju, te se nakon nje mora vratiti u stvarnost i nastaviti sa svojim životom, u čemu i uspijeva, ali onda iz vedra neba, bez ikakva razloga, počinje razmišljati o samoubojstvu i uzimanju droga (kao da je to nešto što možeš tek tako uzeti s police u dućanu i isprobati), iako sve ono što joj se u tom razdoblju događa u životu i njeno ponašanje u vezi s tim nikako ne vodi k takvom turobnom i mračnom razmišljanju. (Jer red je, valjda, nakon tragedije, biti malo mračan.)
Zatim, tu je famozni ljubavni trokut, odnosno četverokut, bez kojeg YA književnost valjda ne bi mogla ni postojati. Loreta je zaljubljena u Olivera, to je odmah jasno i zaista se jasno vidi, a ta je njihova veza i prilično dobro opisana. Sa strane cijelo vrijeme stoji Saša, Loretin najbolji prijatelj koji je u nju zaljubljen (klišej nad klišejima) i koji to otvoreno pokazuje, te koji ne odustaje čak ni nakon što ga Loreta nekoliko puta odbije. Saša je tu i kada se Loreti počne sviđati tajanstveni demon, bez obzira što ovdje ponovno bude odbijen. Cijeli taj klišej s zaljubljenim najboljim prijateljem još bih i mogla progutati, ali ono što nema nikakve logike je kraj romana - SPOILER ALERT! - kada Loreta u cijelom tom ljubavnom četverokutu odabere upravo Sašu - zato jer je on 'cijelo vrijeme uz nju', bez da je pokazala ijedan, makar i najmanji osjećaj spram njemu. (Da ne govorimo o tome da je Loretina najbolja prijateljica Klara (koja je Loreti također iznimno važna osoba u životu) zaljubljena upravo u Sašu, s kojim je bila i u vezi, te da nije ok uzeti joj dečka ispred nosa, i to dečka koji ti se čak nimalo niti ne sviđa!) Ne znam, taj mi dio nikako ne drži vodu.
I na kraju, anđeli i demoni. Cijeli taj sukob anđela i demona djeluje mi kao nešto preuzeto iz 'Supernaturala' (ako ste gledali, a i čitali, znate o čemu govorim), istina, s jednim originalnim dodatkom - Loretinim značajem u cijeloj toj priči i obiteljskoj tajni o njenom porijeklu. No sami anđeli i demoni, svi likovi anđela i demona koji se u ovom romanu pojavljuju (izuzev jednog, Bechauda), djeluju mi kao čopor razmažene dječurlije koja čitavo svoje vrijeme troši na besmislene razmirice tipa 'tko je bolji' i međusobna podbadanja. Dok čitate dijaloge između pojedinih i anđela i demona nemoguće se oteti dojmu da su svi ti likovi i poprilično priglupi: izražavaju se kao klinci koji se svađaju, govore tinejdžerskim slengom i općenito se ponašaju kao neki oskudno inteligentni ulični snagatori, a ne bića stara tisućama godina bogata iskustvom i znanjem.
Kad se sve ovo navedeno posloži u koliko-toliko smislenu cjelinu, dobije se neuvjerljiva teen ljubavna pričica, sastavljena od raznoraznih manje i više bitnih događaja koje povezuje pozadinska Legenda koja se provlači kroz cijelu priču. Ta Legenda mi je, priznajem, jedina bila donekle zanimljiva. Zanimljivo je bilo i vidjeti opisana mjesta, pogotovo ona u Zagrebu, mjesta na koja obično izlazi i na kojima se obično okuplja alternativa - rockeri, punkeri, metalci, općenito alternativci - na koja sam i sama svojedobno voljela izlaziti. Ne sviđaju mi se baš sve stvari u vezi kako su ta mjesta i događaji na njima opisani, ali svejedno ih se bilo lijepo prisjetiti.
Na kraju, moram spomenuti još jednu stvar, koja mi se nikako nije svidjela. Loreta, nakon što se zaljubi u Olivera, u šali komentira kako, eto 'izgleda, da ipak nije lezba' i kako joj roditelji ipak mogu odahnuti 'jer čini se da ipak nije gej'. Jer, zaista je strašno čudno i nenormalno ako ti se još nitko nije uspio svidjeti ili se ni u koga još nisi uspio zaljubiti do 18. godine!! A s obzirom na općenito pretežno konzervativno društvo u kojem živimo, koje iz dana u dan postaje sve konzervativnije, te kojim vladaju stereotipi i predrasude, definitivno nam u knjigama za mlade nije potrebno još komentara koji te predrasude i stereotipe potvrđuju, makar oni bili izrečeni nenamjerno i u šali.
Valja napomenuti da je ova knjiga prvenstveno namijenjena mlađim čitateljima, što potvrđuje i sam stil pisanja. Ne želim time reći da mi se knjiga nije svidjela samo zato što nisam točno u ciljanoj skupini kojoj je namijenjena, knjige čitam bez obzira na dob na koju one ciljaju i nerijetko me baš takve i oduševe. Ovoj to nije uspjelo, ali nemojte da vas moj dojam obeshrabri, možda se vama više svidi. Ukoliko vam se svidi, znajte da ćete imati prilike čitati još o Loreti, jer ova je knjiga tek prva u serijalu. Meni se njena priča nije svidjela dovoljno da nastavim čitati, tako da će moje druženje s Loretom i početi i završiti s prvom knjigom. Previše je drugih, zanimljivijih, koje čekaju na red.
June 29, 2016
Ovo je prvi put da ocjenjujem knjigu sa jednom zvjezdicom.Zbilja mi je bila užasna.Iako mlada spisateljica očito ima dara za pisanje,tema joj ne leži.Potpuno je promašena.Ne zna prenijeti priču čitateljima.U nekim trenutcima nerazumljivosti radnje,pomislila sam da spisateljica ,zapravo,piše samo za sebe.Stotine anđeoskih i demonskih imena koji se izmjenjuju brzinom svjetlosti,tako da vam uopće nije jasno tko je pozitivan,a tko negativan-prilično iritiraju!
Priča započinje u Puli,nastavlja u Zagrebu,a u jednom trenutku čak leti u nebesa.
Svašta ima nadrobljenog u ovom romanu.Krajnje dosadno.
Vjerujem da bi imala više uspjeha u nekom drugom žanru.Ovo nikako ne zaslužuje nastavak priče.
Preporučljivo za književne mazohiste :-)
Priča započinje u Puli,nastavlja u Zagrebu,a u jednom trenutku čak leti u nebesa.
Svašta ima nadrobljenog u ovom romanu.Krajnje dosadno.
Vjerujem da bi imala više uspjeha u nekom drugom žanru.Ovo nikako ne zaslužuje nastavak priče.
Preporučljivo za književne mazohiste :-)
January 20, 2016
Simpa pisana knjigica koja je prva od tri nastavka. Žargon likova mi se svidio! :D he he he
February 4, 2016
Jeste li svjesni da sotona, ilitiga Toni, krstari Jadranom na svojoj jahti?
Znate li da je arkanđelu Urielu omiljena hrana pizza sa sirom, i da Rafael ima želju u Raju zaigrati metloboj?
Moć albiura je krasan roman koji je našu malu zemlju uspio načiniti poprištem ratovanja između sila dobra i zla, a svu moć stavio je u ruke mlade djevojke koja već ionako ima dovoljno i svojih problema.
Dobro podmazani obožavatelji fantastičnih romana i tematike anđela i demona trebali bi ovoj knjizi dati priliku i počastiti se jednim čitkim, zanimljivim i vrijednim domaćim romanom.
Više o knjizi na http://kljuczaknjigu.blogspot.hr/2016...
Znate li da je arkanđelu Urielu omiljena hrana pizza sa sirom, i da Rafael ima želju u Raju zaigrati metloboj?
Moć albiura je krasan roman koji je našu malu zemlju uspio načiniti poprištem ratovanja između sila dobra i zla, a svu moć stavio je u ruke mlade djevojke koja već ionako ima dovoljno i svojih problema.
Dobro podmazani obožavatelji fantastičnih romana i tematike anđela i demona trebali bi ovoj knjizi dati priliku i počastiti se jednim čitkim, zanimljivim i vrijednim domaćim romanom.
Više o knjizi na http://kljuczaknjigu.blogspot.hr/2016...
January 30, 2017
Moć Albiura by Daria Kersic
Drsko!!!
Drsko, drsko, bezobrazno, i prelijepo!!!
Pa 'ko se još, danas, usudi spojiti Raj, Pakao, Čistilište, dati im likove... Likovima dati osobnosti, i mišljenja... Tko? Daria se usudila!
Nakon toga, ni to joj nije bilo dovoljno, već je izmislila neku, sasvim novu SILU !
I toj novoj "sili" dala svu neograničenu moć koja pobija i Raj i Pakao, dobro i loše....Usudila se, čak, zadirati u definiciju majke Bogorodice i rođenje novog Mesije!
Upetljala ona tu i anđele, arhanđele, samog Sotonu i njegove demone... I drznula se napisati cijelu jednu teoriju o tome kako bi šta trebalo izgledati među njima!
Stvarno drsko!!!
A prelijepo je to, što ljubav i prijateljstvo, zaista nemaju granica!
I Daria, kad će nastavak?
Osvrt by Gordana Goga Malančuk
Drsko!!!
Drsko, drsko, bezobrazno, i prelijepo!!!
Pa 'ko se još, danas, usudi spojiti Raj, Pakao, Čistilište, dati im likove... Likovima dati osobnosti, i mišljenja... Tko? Daria se usudila!
Nakon toga, ni to joj nije bilo dovoljno, već je izmislila neku, sasvim novu SILU !
I toj novoj "sili" dala svu neograničenu moć koja pobija i Raj i Pakao, dobro i loše....Usudila se, čak, zadirati u definiciju majke Bogorodice i rođenje novog Mesije!
Upetljala ona tu i anđele, arhanđele, samog Sotonu i njegove demone... I drznula se napisati cijelu jednu teoriju o tome kako bi šta trebalo izgledati među njima!
Stvarno drsko!!!
A prelijepo je to, što ljubav i prijateljstvo, zaista nemaju granica!
I Daria, kad će nastavak?
Osvrt by Gordana Goga Malančuk
February 23, 2020
Maybe I will start this some other time, but this time I am gonna pass on it. It did not grabbed me, it gave me a headache actually,and I have some nicer books to start.
see you soon book.
maybe.
see you soon book.
maybe.
September 1, 2016
2016 reading challenge - a book with a protagonist who has your occupation
>>>maturantica ✓
I remember this book being heavily promoted at the Interliber book fair last year. I'd never heard of this novel before and I hadn't quite caught the author's name - hence, I didn't even know she was actually a Croatian author until accidentally stumbling upon her instagram profile months later. Long story short, it never occurred to me she could be a Croatian because I so rarely get the chance to read Croatian YA fantasy. So after that, the book has been on my radar for a while before I finally saw it at the library and decided it was time to get it done.
Turns out, it's just another typical young adult novel about angels and demons, even Satan himself and yet the focus somehow remains on the love triangle (which then evolves into a love square). At that hand, the characters were painfully cliche.
The writing style was quite irritating at times, due to the unnecessary usage of slang, not to mention online references/jokes that I would've found funny if it were still 2010 and I were still discovering the vastness of the internet. It was especially disconcerting when these ancient beings spoke like that. C-c-c-cringe.
Satan was the best character.
>>>maturantica ✓
I remember this book being heavily promoted at the Interliber book fair last year. I'd never heard of this novel before and I hadn't quite caught the author's name - hence, I didn't even know she was actually a Croatian author until accidentally stumbling upon her instagram profile months later. Long story short, it never occurred to me she could be a Croatian because I so rarely get the chance to read Croatian YA fantasy. So after that, the book has been on my radar for a while before I finally saw it at the library and decided it was time to get it done.
Turns out, it's just another typical young adult novel about angels and demons, even Satan himself and yet the focus somehow remains on the love triangle (which then evolves into a love square). At that hand, the characters were painfully cliche.
The writing style was quite irritating at times, due to the unnecessary usage of slang, not to mention online references/jokes that I would've found funny if it were still 2010 and I were still discovering the vastness of the internet. It was especially disconcerting when these ancient beings spoke like that. C-c-c-cringe.
Satan was the best character.
March 21, 2017
Dvije zvjezdice samo zbog toga što podržavam objavljivanje ovako mladih autora, i još više hrvatskog fantasyja.
Ali ovo je bilo loše.. Jako loše.
Ne mogu izbrojati koliko sam puta zakolutala očima na određene scene u knjizi. Nije mi se sviđao sleng kojim pričaju bića stara tisućama godinama, skroz neuvjerljivo.
Loreta je bila jedna od najgorih protagonistica o kojima sam čitala. Kao i tri ljubavna interesa.
Kroz cijelu knjigu nema neke radnje, Loreta ni ne zna što se događa, da bi tek na kraju saznala svoju važnost. A tek njena reakcija na saznanje... Ne mogu zamisliti da bi itko na vijest "anđeli i demoni postoje i ti si im ključna" reagirao sa: "oh my god, kao da sam sci-fi lik" ...
Kraj je katastrofa - brzo sklepan, bez ikakve napetosti. Loreta izabere s kojim dečkom želi biti kao da bira okus sladoleda.
Možda će idući nastavci biti bolji, još ću vidjeti hoću li ih pročitati. Nadam se da će mi do njihovih objavljivanja nestati gorak okus koji je ostavila "Moć Albiura".
Ali ovo je bilo loše.. Jako loše.
Ne mogu izbrojati koliko sam puta zakolutala očima na određene scene u knjizi. Nije mi se sviđao sleng kojim pričaju bića stara tisućama godinama, skroz neuvjerljivo.
Loreta je bila jedna od najgorih protagonistica o kojima sam čitala. Kao i tri ljubavna interesa.
Kroz cijelu knjigu nema neke radnje, Loreta ni ne zna što se događa, da bi tek na kraju saznala svoju važnost. A tek njena reakcija na saznanje... Ne mogu zamisliti da bi itko na vijest "anđeli i demoni postoje i ti si im ključna" reagirao sa: "oh my god, kao da sam sci-fi lik" ...
Kraj je katastrofa - brzo sklepan, bez ikakve napetosti. Loreta izabere s kojim dečkom želi biti kao da bira okus sladoleda.
Možda će idući nastavci biti bolji, još ću vidjeti hoću li ih pročitati. Nadam se da će mi do njihovih objavljivanja nestati gorak okus koji je ostavila "Moć Albiura".
April 2, 2016
Priča je fora. Bilo mi je teško naviknuti se na neke sleng izraze i način govora. Užasno su me iritirali besmisleni dijalozi na neknjiževnom hrvatskom. "Šta" i nedovršeni glagoli kojih je bilo cijelo čudo su mi izazivali tikove...
Šteta, priča je zanimljiva...
Šteta, priča je zanimljiva...
April 27, 2016
Od sad se možemo pratiti i na facebook stranici Knjigosfera.
Stvarno nisam bila sigurno da li da uopće pišem recenziju za ovu knjigu. Imam neka podvojena mišljenja o njoj.
Za početak, Daria je jedna mlada spisateljica iz Hrvatske, te bi vam to trebala biti motivacija za čitanja, da se uvjerite da i mi imamo odlične, mlade autore.
Moć albiura je prvi dio serijala Albiurana. Mene najviše podsjeća na Lunu Roberta Naprte.
Radnja sevrti oko Puležanke Lorete, koja je maturantica i san joj je upisati arhitekturu. Znamo svi kako to ide, neprežaljene ljubavi, krivi ljudi zaljubljeni u nas, zapravo ništa što već nije viđano. No, Loreti se u životu isprepljećuju različite stvari, kao što je ljubavni torkut, saznanje o svojoj anđeoskoj krvi, te legendi u kojoj je ona glavni lik.
Meni se zapravo ne sviđa to neko nametanje alkohola i drogu (iako je to Loreti očito najlakši način da se opusti nakon tragedije koja joj se dogodila). Također mi je užasno bezveze i nametanje faksa, dobijete doživljaj kao da svi ljudi trebaju upisati fakultet (iako je to možda samo meni tako), te mi je sasvim nerealno kako netko može odustati od svojih snova i zapravo "tražiti" propast same sebe.
Ali moram vam priznati da me jako zabavilo kako anđeli i demoni govore, kad spomenu vraga ili Boga, "onaj koji se ne spominje". Podsjeća me to na serijal Harry Pottera i spominjanje Voldemorta.
Na kraju, ovu knjigu bi najviše preporučila mladim ljudima, od nekih 15 do 20 godina.
Pisana je stilom kojim mladi govore, žargonizmom i stalnim "šta" u govoru, tj. baš u stilu kakvim bi pisao neko mlad još nedovoljno iskusan u pisanju knjiga (znači to će se popraviti).
Moram naglasiti da jedva čekam nastavak, znate kako to ide, kada jednom počnete sa serijalom nema stajanja.
Stvarno nisam bila sigurno da li da uopće pišem recenziju za ovu knjigu. Imam neka podvojena mišljenja o njoj.
Za početak, Daria je jedna mlada spisateljica iz Hrvatske, te bi vam to trebala biti motivacija za čitanja, da se uvjerite da i mi imamo odlične, mlade autore.
Moć albiura je prvi dio serijala Albiurana. Mene najviše podsjeća na Lunu Roberta Naprte.
Radnja sevrti oko Puležanke Lorete, koja je maturantica i san joj je upisati arhitekturu. Znamo svi kako to ide, neprežaljene ljubavi, krivi ljudi zaljubljeni u nas, zapravo ništa što već nije viđano. No, Loreti se u životu isprepljećuju različite stvari, kao što je ljubavni torkut, saznanje o svojoj anđeoskoj krvi, te legendi u kojoj je ona glavni lik.
Meni se zapravo ne sviđa to neko nametanje alkohola i drogu (iako je to Loreti očito najlakši način da se opusti nakon tragedije koja joj se dogodila). Također mi je užasno bezveze i nametanje faksa, dobijete doživljaj kao da svi ljudi trebaju upisati fakultet (iako je to možda samo meni tako), te mi je sasvim nerealno kako netko može odustati od svojih snova i zapravo "tražiti" propast same sebe.
Ali moram vam priznati da me jako zabavilo kako anđeli i demoni govore, kad spomenu vraga ili Boga, "onaj koji se ne spominje". Podsjeća me to na serijal Harry Pottera i spominjanje Voldemorta.
Na kraju, ovu knjigu bi najviše preporučila mladim ljudima, od nekih 15 do 20 godina.
Pisana je stilom kojim mladi govore, žargonizmom i stalnim "šta" u govoru, tj. baš u stilu kakvim bi pisao neko mlad još nedovoljno iskusan u pisanju knjiga (znači to će se popraviti).
Moram naglasiti da jedva čekam nastavak, znate kako to ide, kada jednom počnete sa serijalom nema stajanja.
April 7, 2016
Izuzetno mi se svidio način na koji je autorica pokušala iskoristiti domaći teren – radnja se događa u Hrvatskoj. Početak priče kreće iz Istre, pretežito Pule i prati glavnu junakinju Loretu. Autorica je kroz priču o borbi dobra i zla predstavila neke nadasve zanimljive likove. Paleta likova koja uz obične smrtnike uključuje, anđele, demone, samog Sotonu koji inzistira da ga se oslovljava sa Toni te mnogo bića koja šuruju i s jednima i s drugima svjedoči o bogatoj mašti autorice.
U samom početku mi je bilo pomalo teško ufurati se u priču o maturantici koja se nalazi na životnoj prekretnici koji fakultet upisati, ali me vrlo skori fantastični zaplet zaintrigirao. Loretin svijet i život upravo je klišejizirano savršen prije nego krene lavina zagonetnih događaja koje autorica većinom samo daje naslutiti. Za ljubitelje romantičnih zapleta tu je nekoliko ljubavnih trokuta i moram priznati da me kemija među likovima nije razočarala.
Budući da se radi o knjizi koja je uvod u cijeli jedan serijal sami likovi vrlo su dobro postavljeni i sviđa mi se kako imaju više dimenzija. Iako se radi o borbi dobra i zla u priči ima dosta prostora za manervriranje onih čiji svijet nije crn ili bijel. Takva karakteristika likova najviše se očituje u anđelima koji nisu uvijek dobri i demonima koji nisu sasvim zli. Veselilo bi me pročitati nastavak ovog serijala jer sam pronašla više likova čiji bih rasplet i priču željela saznati.
Svidjelo mi se: zanimljivi likovi, dobra knjiga domaćeg autora, brzo se čita, ljubavni trokuti na izbor
Nije mi se svidjelo: žargonizmi kojima se koriste neki likovi, uptino vrijeme izlaska nastavka
U samom početku mi je bilo pomalo teško ufurati se u priču o maturantici koja se nalazi na životnoj prekretnici koji fakultet upisati, ali me vrlo skori fantastični zaplet zaintrigirao. Loretin svijet i život upravo je klišejizirano savršen prije nego krene lavina zagonetnih događaja koje autorica većinom samo daje naslutiti. Za ljubitelje romantičnih zapleta tu je nekoliko ljubavnih trokuta i moram priznati da me kemija među likovima nije razočarala.
Budući da se radi o knjizi koja je uvod u cijeli jedan serijal sami likovi vrlo su dobro postavljeni i sviđa mi se kako imaju više dimenzija. Iako se radi o borbi dobra i zla u priči ima dosta prostora za manervriranje onih čiji svijet nije crn ili bijel. Takva karakteristika likova najviše se očituje u anđelima koji nisu uvijek dobri i demonima koji nisu sasvim zli. Veselilo bi me pročitati nastavak ovog serijala jer sam pronašla više likova čiji bih rasplet i priču željela saznati.
Svidjelo mi se: zanimljivi likovi, dobra knjiga domaćeg autora, brzo se čita, ljubavni trokuti na izbor
Nije mi se svidjelo: žargonizmi kojima se koriste neki likovi, uptino vrijeme izlaska nastavka
February 2, 2019
Ova knjiga je bas po mom ukusu... meni je mnogo zanimljiva... sve pohvale.❤❤
March 18, 2016
Znate kako je to biti osamnaestogodišnjak? Ma hajde, nije teško zamisliti. Znate da je cijeli život ispred vas i da vam ništa ne stoji na putu.Svijet je tu i pun mogućnosti čeka na vas. Čeka da ostavite trag na njemu, ostavite svoj pečat. Ono što sigurno ne očekujete je upletanja više sile u njega.
Knjiga je zamišljena kao prvi dio trilogije a prati mladu osamnaestogodišnju djevojku Loretu Denonu i legendu koja je vezana uz nju. Kako to i inače biva, ona, koja je glavna protagonistica romana nije upoznata sa svojom sudbinom i provodi dane u tipičnom ponašanju mladih tinejdžera koje provode dane u razmišljanju i potajnom obožavanju osobe u koju su zaljubljene. A predmet njenog obožavanja je Oliver- mladić koji se nedavno doselio u Pulu i pred kojim se uvijek ponaša, kako Loreta kaže-retardirano.
Da ,Loreta je kako se kaže "Mlada, luda i zaljubljena"! Baš onako kako bi trebalo biti u njenim godinama. A kada joj se napokon ostvare snovi i postane Oliverovom djevojkom, ništa joj ne može stati na kraj. Nitko, pa ni Saša, njen najbolji prijatelj koji je zaljubljen u nju. Samo ono što Loreta ne zna, jest velika borba između dobra i zla koje se odigrava oko nje i koja će se uskoro uplesti između nje i Olivera i koji će srušiti cijeli njen svijet.
Stanovnici duhovnog svijeta, anđeli i demoni na rubu su rata. Zbog borbe oko Legende, pretkazanja i nade da će se Loreta prikloniti upravo njihovoj strani, duhovni svijet kakvog poznajemo iz Biblije, nije ni približno isti. Sada su na Zemlji horde anđela i demona skriveni iza maske ljudskosti, koji čekaju pravi trenutak kada će se sukobiti stari neprijatelji i dosadašnji prijatelji, rođak protiv rođaka, koji čekaju dan kada će se odbačeni prikloniti suprotnoj strani a jedino što će stajati između njih i Lorete biti će samo demon Bechaude i anđeo Benedikt koji imaju jednu zajedničku osobu koja im je jako važna, jedan anđeo čuvar koji je još nedavno dijelio život s Loretom i jedna narukvica sačinjena od albiura.
Ali u ovom romanu ne prikazuju se svi onakvima kakvi bi trebali biti jer iako su anđeli u suštini dobri a demoni zli to nije tako. Autorica ih prikazuje previše ljudskima i to se naglašava sa zanimljivim i trenutno popularnim uskočicama i frazama. Svako od njih ima neku karakteristiku toliko sličnu čovjeku, npr. Sotona ne voli da ga njegovi demoni zovu tako pa traži od njih da ga se zove Toni (skraćenica od Sotona), anđeo Uriel nonšalantno se ponaša prema svojoj odjeći i na njoj se uvijek mogu naći ostaci hrane u kojima uživa na Zemlji a demoni koji su niže rangirani užasavaju se toga da moraju glumiti ljude i penjati se stepenicama ili voziti u liftu tako da će svakom čitatelju biti zanimljiv opis autoričinog viđenja kako bi se stanovnici duhovnog svijeta mogli ponašati da su među nama.
Daria Keršić je u svom romanu "Moć albiura" uspjela izmisliti dva svijeta, dobre i loše strane koje više nisu onakve kakve ih poznajemo i sve to staviti u ruke jedne osamnaestogodišnje djevojke i izbor koji će ona odabrati. Prvi dio trilogije je zapravo samo uvod u cijelu priču, dio vezan uz povijest narukvice koji je važan dio romana i povijest Loretine obitelji polako se otkriva, ali do kraja romana ne daju se nova pitanja. Zanimljivo je to što nam autorica ne daje odgovor na važno pitanje -koju stranu će Loreta izabrati- čak ni na kraju knjige, pa me jako zanima kako je Daria zamislila ostala dva nastavka. Već sam nedavno imala recenziju romana jedne od naših mladih autorica i komentirala kako radove mladih autora nažalost ne susrećem često. Drago mi je da je Algoritam prepoznao talent mlade autorice Darie Keršić i objavio njenu knjigu. Samo se nadam da nastavke knjige nećemo dugo čekati.
Knjiga je zamišljena kao prvi dio trilogije a prati mladu osamnaestogodišnju djevojku Loretu Denonu i legendu koja je vezana uz nju. Kako to i inače biva, ona, koja je glavna protagonistica romana nije upoznata sa svojom sudbinom i provodi dane u tipičnom ponašanju mladih tinejdžera koje provode dane u razmišljanju i potajnom obožavanju osobe u koju su zaljubljene. A predmet njenog obožavanja je Oliver- mladić koji se nedavno doselio u Pulu i pred kojim se uvijek ponaša, kako Loreta kaže-retardirano.
Da ,Loreta je kako se kaže "Mlada, luda i zaljubljena"! Baš onako kako bi trebalo biti u njenim godinama. A kada joj se napokon ostvare snovi i postane Oliverovom djevojkom, ništa joj ne može stati na kraj. Nitko, pa ni Saša, njen najbolji prijatelj koji je zaljubljen u nju. Samo ono što Loreta ne zna, jest velika borba između dobra i zla koje se odigrava oko nje i koja će se uskoro uplesti između nje i Olivera i koji će srušiti cijeli njen svijet.
Stanovnici duhovnog svijeta, anđeli i demoni na rubu su rata. Zbog borbe oko Legende, pretkazanja i nade da će se Loreta prikloniti upravo njihovoj strani, duhovni svijet kakvog poznajemo iz Biblije, nije ni približno isti. Sada su na Zemlji horde anđela i demona skriveni iza maske ljudskosti, koji čekaju pravi trenutak kada će se sukobiti stari neprijatelji i dosadašnji prijatelji, rođak protiv rođaka, koji čekaju dan kada će se odbačeni prikloniti suprotnoj strani a jedino što će stajati između njih i Lorete biti će samo demon Bechaude i anđeo Benedikt koji imaju jednu zajedničku osobu koja im je jako važna, jedan anđeo čuvar koji je još nedavno dijelio život s Loretom i jedna narukvica sačinjena od albiura.
Ali u ovom romanu ne prikazuju se svi onakvima kakvi bi trebali biti jer iako su anđeli u suštini dobri a demoni zli to nije tako. Autorica ih prikazuje previše ljudskima i to se naglašava sa zanimljivim i trenutno popularnim uskočicama i frazama. Svako od njih ima neku karakteristiku toliko sličnu čovjeku, npr. Sotona ne voli da ga njegovi demoni zovu tako pa traži od njih da ga se zove Toni (skraćenica od Sotona), anđeo Uriel nonšalantno se ponaša prema svojoj odjeći i na njoj se uvijek mogu naći ostaci hrane u kojima uživa na Zemlji a demoni koji su niže rangirani užasavaju se toga da moraju glumiti ljude i penjati se stepenicama ili voziti u liftu tako da će svakom čitatelju biti zanimljiv opis autoričinog viđenja kako bi se stanovnici duhovnog svijeta mogli ponašati da su među nama.
Daria Keršić je u svom romanu "Moć albiura" uspjela izmisliti dva svijeta, dobre i loše strane koje više nisu onakve kakve ih poznajemo i sve to staviti u ruke jedne osamnaestogodišnje djevojke i izbor koji će ona odabrati. Prvi dio trilogije je zapravo samo uvod u cijelu priču, dio vezan uz povijest narukvice koji je važan dio romana i povijest Loretine obitelji polako se otkriva, ali do kraja romana ne daju se nova pitanja. Zanimljivo je to što nam autorica ne daje odgovor na važno pitanje -koju stranu će Loreta izabrati- čak ni na kraju knjige, pa me jako zanima kako je Daria zamislila ostala dva nastavka. Već sam nedavno imala recenziju romana jedne od naših mladih autorica i komentirala kako radove mladih autora nažalost ne susrećem često. Drago mi je da je Algoritam prepoznao talent mlade autorice Darie Keršić i objavio njenu knjigu. Samo se nadam da nastavke knjige nećemo dugo čekati.
April 14, 2016
Fantasy prvijenac naše Darie Keršić, više pisan za mlađe nego za starije, no unatoč tome nisam ga ispuštala iz ruku. Usudim se reći da sam čak pustila i suzu na scenu za koju mislim da mi se urezala u primozak i neće me tako skoro napustiti. :) Osjećaj koji me prožeo čitajući određene stranice knjige pratit će me još dugo. Jedva čekam nastavak. :)
Displaying 1 - 16 of 16 reviews