Nema se što učiniti

by Korana Serdarević, Korana Svilar

Nema se što učiniti. Ta sintagma gotovo savršeno opisuje stanje nacije: svi su odustali od svega, od svojih života, od ideja i ideala, no jesu li zbog toga naši životi stali, jesmo li pred krajem svijeta i postojanja ili postoji još poneko zrnce optimizma? Možemo li pronaći ono nešto što će nas održati na životu? Prvijenac već afirmirane autorice kratkih priča Korane Serdarević prepun je takvih malenih, ali važnih trenutaka. Od zagrebačkih stanova do pustih dalmatinskih kuća, od odrastanja do starosti, od ljubavi do zlobe, ove priče zahvaćaju sve nijanse i toplinu života.

Bez obzira na to je li riječ o ljubavnim jadima, senilnosti, sitnim podmetanjima, odnosima između ljubavnika, majke i kćeri, brata i sestre, sve priče u zbirci Nema se što učiniti karakterizira pamtljiva, gotovo filmska atmosfera u kojoj se točno i precizno, a opet nježno ocrtava često mučna stvarnost. Korana Serdarević u dvadeset četiri priče istkala je pokrivač, čudesan pačvork, kojim se možemo ogrnuti i ljeti i zimi i kojem se vraćamo jer ga osjećamo svojim.

Genres: Fiction, Short Stories

143 pages, Paperback

First published April 23, 2015

About the author

Korana Serdarević (Zadar, 1982) diplomirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Radila je kao novinarka kulture Večernjeg lista i Foruma, a bila je i suradnica brojnih časopisa i portala, te Trećeg programa Hrvatskog radija. Godine 2013. osvojila je dvije prve nagrade za kratke priče (Ranko Marinković i Zlatko Tomičić), a 2014. bila je u užem izboru za nagradu Vranac. Godine 2015. u izdanju Frakture objavljena joj je zbirka priča Nema se što učiniti. Živi u Zagrebu, gdje radi kao gimnazijska profesorica i prevoditeljica sa engleskog.

Reviews

[Mare]

Priče su kratke, čitaju se lako, ali iza nekih ostane gorak okus u ustima- jer pogode onu pravu žicu.

[Vedrana]

Radujem se čitanju romana "Drugi" u pripremi

[Zvonimir]

Vrlo kratke, ali snažne priče, protkane hrvatskim melosom - prizorima iz života začinjenim tragedijama, sitnim pakostima, tužnim događajima i nesretnim ljubavima. Ipak, uz gorčinu nazire se i dašak nekog prkosa sudbini i volji za život unatoč svemu, čak i kad to znači mirenje sa razvojem događaja. Jako mi je svidjela knjiga i većina me priča, iako kratkih, uspjela uvući u svoj posebni svijet, istovremeno grub i poetičan, surov i blag.

[Dubravka Šćukanec]

Korana Serdarević: Nema se što učiniti, nakladnik Fraktura Zaprešić, 2015., 140 stranica, dizajn naslovnice Roko Crnić

Korana Serdarević rođena je 1982. godine u Zadru, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Radila je kao novinarka kulture Večernjeg list i tjednika Forum, od 2013. radi kao gimnazijska profesorica (zašto Korana ????????). Za kratke priče 2013. osvojila nagradu Ranko Marinković – priča Kravosas, te nagradu Zlatko Tomičić za priču Ptice. Nakon knjige priča Nema se što učiniti godine 2017. u nakladi Frakture objavljen joj je roman Eksperiment Irene Toth koji je izazvao polemike na kulturnoj? sceni u Hrvata.

Nije da mi je ime Korane Serdarević bilo nepoznato, ali prvi puta susrela sam se sa njezinim radom i njom osobno dana 8. ožujka 2019. u Društvu hrvatskih književnika gdje su književnice Julijana Matanović, Sanja Pilić i Korana Serdarević čitale svoje priče.

Korana Serdarević toliko je sugestivno pročitala svoju priču Srećonoša, pri tome prekrasno izgledala, kao prava, pravcijata glumica, da sam isti trenutak htjela pročitati još nešto.

Zbirka priča Nema se što učiniti sadrži 24 snažne priče o našoj svakodnevnici, o tim našim beznadnim danas koji su već postali univerzalni i vječni. Nema tu lijepih priča ni sretnih završetaka, tek tu i tamo zračak nade, ali priče su svaka za sebe mali roman, nije im potrebno ni slovo više kako bismo si predočili i puno, puno više od otisnutog.

Previše vi bilo da seciram priču po priču, ovu zbirku svakako treba pročitati, jer to smo mi, to nisu tamo neki Ameri ili Skandinavci, ovo su naše priče, neuljepšane, gorke, tragikomične, bolne, sjetne, kako koja. I bilo bi dobro uhvatiti na čitanju Koranu Serdarević kako bi priče dobile svoj poseban glas, dodatnu snagu.

[Juraj]

A collection of short stories with a very loose underlying connection, revolving around love, loss, and a feeling of flow of life, strongly leaning onto the heavy side of it.

The very first impression after a few pages was a dislike of the phrasing and linguistic qualities, in particular the rhythm of words and sentences, which tend to be short, accentuated, and have low variation in rhythm. Some phrases and constructs tend to repeat themselves a lot. But as the book went on, I just accepted this style and got used to it. It was a weak point, but not one that tarnished the enjoyment of the book.

The stories themselves feel impressionist, there is a lot of emphasis on painting the scenery, the emotions, what is happening in people's heads, but never in full detail, always leaving a lot to be filled in by the reader, which in combination with the content of some of these stories leaves a very pleasant aura of mystery throughout the book. Some stories and characters possibly overlap, but this is never mentioned explicitly. The author really manages to induce in the reader a sense of depth of life, while at the same time keeping the actual text very "accessible", visceral, non-cerebral.

I liked the book, and finished it unusually fast. I had briefly met the author many years ago - it is always interesting to be able to put a face to the person who wrote it.

[Marta Ivanović]

“Zanimala ga je samo mogućnost povratka na staro, ali dobro je znao da se čekanje rijetko isplati.”