BANTUSTAN is an illustrated travelogue, novel, atlas and encyclopedia. It is at once a textbook for independent travel in Africa, an illustrated atlas, a collection of life stories, an intimate confession, a list of little secrets and shame. Alternating between three narrators, it is a story of division, isolation and contact. Bantustans were reservations for Black Africans set up by the apartheid regime; in this book, bantustans refer to the bubbles in which we all live our lives. The three protagonists, as well as the people they encounter along the way, are constantly struggling to escape these multi-layered bubbles – of ego, family, social circle, class, race, religion, ethnicity, language, nationality etc – and establish contact with the rest of the world. Such attempts are often painful and sometimes downright disastrous, leading to a series of conflicts, disappointments and crises, but ultimately confirming the possibilities and importance of human connections.
With a collection of maps, infographics and data visualizations for non-linear reading, BANTUSTAN is an example of ergodic and interactive literature. Readers can choose how to move through the book: in the traditional linear fashion, or using the maps as visual interfaces for skipping from one story to another. The maps represent a tapestry of pictograms, ideograms, scripts, labyrinths, emblems, motifs, secret messages and hidden clues for the reader to discover and decipher.
BANTUSTAN contains a total of 32 full-page illustrations (19 of which are maps), as well as 25 smaller illustrations/glyphs.
An engineer by education, a vagrant by vocation, and an omnivore by interests. In early 2005 he co-founded The Travel Club, a community of travelers, explorers and creators built on the ideas of free sharing, free movement, and building personal connections with the world. He has visited 50+ countries, lived in 5, hitchhiked tens of thousands of kilometers, and is capable of fairly fluent miscommunication in five languages. 𝐁𝐀𝐍𝐓𝐔𝐒𝐓𝐀𝐍 is his only book in English, hopefully with more to come. Or not.
Prije nego što će Bantustan postati knjiga pratio sam tekstove koji će kasnije poprimiti čvršću formu na blogu Kluba putnika. Ti tekstovi su mi uljepšali čitavo jedno ljeto, jer mi je svaki dan počinjao sa njima.
Kasnije će me oni i natjerati da se upoznam sa ljudima koji su ih pisali i da ih svako malo počnem smarati pitanjima kad će više ta knjiga izaći. I prije nego što je izašla dobio sam rukopis za čitanje koji sam pročitao za dan ili dva. A to je još bio goli rukopis, bez svih onih ilustracije i mapa što se nalaze u ovom štampanom izdanju.
To što su autori putovali tri mjeseca kroz Afriku samo po sebi ništa ne znači. Upoznao sam ljude koji su putovali mnogo više, ali njihova površnost nije bila ništa manja. Ni to što se na knjizi radilo skoro pet godina ne mora ništa da znači, načitao sam se vala knjiga koje su i duže nastajale, a bolje da nisu.
Ono što vrijedi jeste da je u ovu knjigu stalo mnogo onog krvavog života, onog života kad čovjek shvati da između Balkana i Afrike i nema neke pretjerane razlike, samo su kulise drugačije. Vrijedi i to da je ova knjiga još i prije nego što je postala knjiga povezala neke ljude sa ova dva nesrećna kraja svijeta, ali nema neke vajde od mog prepričavanja. Puno bolje će biti da sami uzmete ovu knjigu i vidite šta sve putovanje može da bude, šta putopis može da bude i šta, na kraju, život može da bude. Zato ću prekinuti ovdje jer mi malo fali da potonem u patetiku (jebiga, mnogo sam vezan za ovu knjigu), a to nam nikako ne treba.
Bantustan je pomalo neobican putopis, pisan iz perspektive tri razlicita autora, svaki od njih sa svojim specificnim stilom. Ponekad je malo konfuzno za pratiti ali prica me potpuno opcinila i procitao sam je prakticki u jednom danu. Ilustracije i mape su sjajne i svakako nesto sto se ne vidja cesto u "klasicnim" putopisima. Afrika je cesto zapostavljena od nasih putnika i putopisaca pa svima njima(a i ostalima) preporucujem da procitaju ovu sjajnu knjigu.
Knjiga koja vas poveze sa likovima iz komsiluka koji su skupili muda i krenuli na neuobicajenu avanturu. NJihove veze sa drugim ljudima, sirovost pripovedanja, manjak ulepsavanja iskustava, prelepi vizuali...
Topla preporuka za sve, pa i za one koji ne vole putopise. Momci su prelili deo svoje duse u tu knjigu.
Moderan čovek je preoblikovao sebe do nivoa robe. Doživljava svoju životnu energiju kao investiciju koja mu mora doneti profit. On je otuđen od sebe, od svog bližnjeg i od prirode. Njegov glavni cilj je korisna razmena veština, znanja, njegovog "paketa ličnosti" sa drugima koji su jednako spremni za poštenu i korisnu razmenu. Život nema nikakvog cilja sem da se kreće, nikakvog principa sem principa korisne razmene, nikakvog zadovoljstva sem trošenja.
Obično ne volim čitati putopisnu literaturu. Obično ne volim čitati s ekrana.
Ovu putopisnu knjigu sam pročitala na ekranu kompjutera u PDF-u, tolikom brzinom da mi je bilo žao što nisam dovoljno dugo uživala u njoj. Jedva čekam da primim papirno izdanje u svoje ruke i ponovim gradivo.
Afrika je druga planeta. Putovati kroz nešto neizmjerno nepoznato (i to uglavnom autostopom) je ogroman izazov. Napraviti OVAKVU enciklopediju takvog putovanja ne izgleda kao ništa manji. Među ovim koricama sam našla mnogo hrabrosti, iskrenosti, posvećenosti, ljudskosti. Putnici, hvala.
Toliki hype za nešto što je iskreno prosek. ˛˛Sheruje'' se preporučuje masovno, priča...kako neko pomene putovanje mora se desiti da se neko utrpa i preporuči ovo. Okej ima gde bude interesantno avantura i tako ali neki delovi su dosadni do bola. Stil reportažno novinarski. 1* zbog diskriminatorsko potcenjivačkog naslova!
Za početak, nešto drugačije, potpuno osvežavajuće i nesvakidašnje. Priča - iskrena, nenašminkana, često surova, ali zanimljiva, pitka..stiče se utisak da ste i sami na putovanju, da zajedno sa autorima proživljavate svaki trenutak. Svaka čast momci, niste pogrešili što ste objavili knjigu.. Blog je in, ali knjiga je knjiga <3
Lako zabavno stivo sa univerzalnom porukom opsteg tipa. Dusu dalo za citanje pod suncobranom dok pece. Ortak vec pokupio moj primerak da nosi u prestojecu putnicku kucu na Atinsku zegu :)
Bantustan je sirovo svedočenje. Zato ga i smatram moćnom datotekom sećanja, memoara, osećanja i opažanja. Bantustan je po meni jedna iskrena studija ljuskog stanja, iako su možda momci negde nešto dodali ili oduzeli. Tako se i pišu priče, iz subjektivne perspektive nekoga ko je zatečen, ko je u afektu, ili ko spoznaje sebe kroz druge ljude i situacije u kojima se našao nespreman. Mi kao čitaoci možda jesmo putovali sa njima kroz Afriku i zemlje "trećeg sveta" koje iz opisa jako liče na Balkan. Međutim, moj fokus je više bio na njima trojici i tome kako oni "putuju u svojim glavama", kritika za sebični pokušaj inicijacije koji se poput lajt-motiva provlači kroz L-ove fragmente sage i podseća ga da se vrati sadašnjem trenutku, a koji se odnosi ne samo na njih trojicu kao "putnike samospoznaje", nego i na nas, koji kroz njihove neišmirglane priče sudimo njihove odluke, slabosti i iskalkulisane poteze, dok ujedno hvatamo sebe u introspekciji gde bismo mi možda uradili isto, ili čak i gore! Tako prihvatamo i njih kao nestabilne naratore, a i sebe kao saučesnike i putnike svojih sopstvenih saga. Možda "putovanje služi da ti pronađeš sebe, a svet mu dođe kao tvoj poligon za samoostvarenje", i možda svi mi nesvesno tragamo za "emocionalnim turizmom", ali nije sve ni tako egocentrično kao što izgleda. Nekad se i "otvore neki mali prolazi između udaljenih tačaka" i svet život postane malo manje konfuzno, nepoznato i napaćeno mesto : )
Čitajući sjajan putopis “Bantustan” u izdanju Kluba Putnika, nešto je u meni proradilo, tačke se povezale, emocije i sećanja navrnuli napolje, i tako pričajući sam sa sobom kroz pisanje, odlučio sam da ispričam sopstvenu priču o putovanjima (imaginarnim i fizičkim) i nekim izazovima koji ih prate...
“Dodir sa drugim ljudima i (mikro) svetovima kroz iskustvo pisaca Bantustana mi se čini da je stalno bio na klackalici između guranja nosa u tuđe živote (i patnju), i stvaranja „malih prolaza”, veza i konekcija između ljudi. Odnosno, jedno moralno pitanje.”
“I odakle sve to, taj nemir i radoznalost. Odatle i Tahiti, Afrika, čak i naučna fantastika. Zapravo, verujem da sci-fi literatura istražuje baš to, odnos prema drugome. Čitajući o kolonijalizmu, razmišljao sam o dalekim svetovima i alternativnim društvima, i obratno. Herbertova Dina mi tako strašno miriše na Saharu, koju želim da vidim jednog dana, sve uz zvuke benda Tinariwen u pozadini.”
This book was amazing, really. It’s hard to fit into a genre and I don’t think I even want to try to make it fit! It really is its own genre. It’s similar to a travelogue, but to call it ONLY a travelogue does not do it justice. It’s really also like reading a diary or memoirs, but then also almost like a work of fiction as well. The maps and graphics are awesome and they tell their own story. This is really one of the most entertaining books I’ve read in a long time and in my opinion, it would be very hard for anyone to put it down once they start reading. It really makes you think and shows multiple viewpoints on a variety of topics, which is one of the best ways to broaden your mind. I would recommend it to anyone, it is a really great book.
This book was recommended to me by an author who has become one of my favorites and I didn't get a chance to read it until over the Memorial Day holiday. It is a fantastic book and I would recommend it to anyone. It's very hard to explain the genre because it's kind of like a blend of different genres. It's sort of like a diary, and also like a travelogue. I never read anything exactly like it before but I hope I get to read something like it again! It's just very different and unique and that's what I always search for with books. Sometimes they all seem the same and they blend together, but this one will always stand out in my mind. It's definitely a top-notch book.
Ne čitam putopise, ali prijatelji su mi doslovno stavili ovu knjigu u ruke i natjerali me da je pročitam. I pročitao sam. Postoje stvari koje bi se mogle bolje realizirati u književnom smislu, ali dajem pet zvjezdica jer rad ocjenjujem u cjelini: pisanje, crtanje, ideja, tema, putovanje, originalnost, smjelost, iskrenost, poruka i, u konačnici, zaokruživanje, kombiniranje svih tih elemenata u jedan proizvod koji je napravljen , kako kaže jedan od junaka knjige, "od komadića". Ova je knjiga ovdje da traje. Kapa dole.
I was never a fan of travel literature, but this one got me hooked from the very first page. The narration, illustrations, maps, QR codes - everything is seamlessly intertwined into a single story made up of dozens of separate narrative lines. Not to mention all the interesting (and often uncomfortable) questions it raises about today's world.
Three distinctively different young men - unknown to each until they embark on a life changing intrepid hitchhiking exploration into the Bantustan of Africa in 2009/2010. Equipped with ever changing passports from Serbia; it reads as an interactive travelogue with text, maps & Qr codes; navigating perceptions from all sides with a goal of "understanding, connecting, and creating value."
Ovo je kvaziangazovani bs sladunjavih pricica. Nekad smo imali S.Pesica, I.Sekulic ili R.Petrovica... a danas? Danas svako pise knjige i misli da je pisac i mislilac pride. Hiperinflacija izdavastva.
Srecom poklon je pa nemam zaliti za ovih par stotina. Kvalitet korica i papira za 5, steta posecenog drveta :(
Neverovatna priča mladih pustolova o lepotama i užasima Afrike. Iako je fabula na momente plitka i nepovezana mora se skinuti kapa za netipičan stil naracije i multimedijalnost knjige (qr kodovi, mape, rečnici).