What do you think?
Rate this book
Dobar Momak
Da li je čovek zdrav ako se uklopio u bolesno društvo?
Todor je dobar momak: vredan na poslu, poslušan sin Petra i Desanke, pouzdan u vezi, pravi prijatelj. Ali to sve ima svoju cenu: nemir, nesamostalnost, nedostatak hrabrosti. Da li je to normalno? Todor nam u ovom romanu daje svoj odgovor na to pitanje...
Jednostavno i neposredno, postepeno i uverljivo, Ina Poljak govori u ime radosti života nasuprot pritisku svakodnevice, u ime sreće nasuprot stresu savremene kolotečine.
Nadahnuta svojim bogatim iskustvom, psihološkinja Ina Poljak veruje da priče pokreću svet i zato pomaže ljudima da svoje priče ispričaju na autentičan način. Redovna kolumnistkinja na portalu Velike priče i autorka na biznis portalu Naša mreža podstaći će vas ovim romanom na razmišljanje i preispitivanje šablona ponašanja. Posle čitanja ove inspirativne knjige bićete sigurni da svako ima svoje mesto pod suncem čak i kada pada kiša.
Todor je dobar momak: vredan na poslu, poslušan sin Petra i Desanke, pouzdan u vezi, pravi prijatelj. Ali to sve ima svoju cenu: nemir, nesamostalnost, nedostatak hrabrosti. Da li je to normalno? Todor nam u ovom romanu daje svoj odgovor na to pitanje...
Jednostavno i neposredno, postepeno i uverljivo, Ina Poljak govori u ime radosti života nasuprot pritisku svakodnevice, u ime sreće nasuprot stresu savremene kolotečine.
Nadahnuta svojim bogatim iskustvom, psihološkinja Ina Poljak veruje da priče pokreću svet i zato pomaže ljudima da svoje priče ispričaju na autentičan način. Redovna kolumnistkinja na portalu Velike priče i autorka na biznis portalu Naša mreža podstaći će vas ovim romanom na razmišljanje i preispitivanje šablona ponašanja. Posle čitanja ove inspirativne knjige bićete sigurni da svako ima svoje mesto pod suncem čak i kada pada kiša.
224 pages, Paperback
Published January 10, 2025
2 people are currently reading
22 people want to read
About the author
Ina Poljak
1 book4 followersIna Poljak je završila psihologiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Samozaposlena je kao konsultantkinja, pa ljudima i njihovim brendovima pomaže da svoje priče ispričaju na autentičan način.
Redovna je kolumnistkinja na portalu „Velike priče“ i autorka na biznis portalu „Naša mreža“.
Samozaposlena je kao konsultantkinja, pa ljudima i njihovim brendovima pomaže da svoje priče ispričaju na autentičan način.
Redovna je kolumnistkinja na portalu „Velike priče“ i autorka na biznis portalu „Naša mreža“.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 8 of 8 reviews
January 27, 2025
ahilova peta, werterova patnja, raskoljnikov zločin i todorov otok 💖
June 27, 2025
Kada je u pitanju žanrovsko određenje, autorka kaže: "Fikcija"; ja kažem: "Sušta realnost, samo malo više dramatizovana".
Ukoliko mislite da ste "zaglavljeni" u svakodnevici, ili u bilo kojoj oblasti života, pročitajte! Trgnuće vas!
Ukoliko mislite da ste "zaglavljeni" u svakodnevici, ili u bilo kojoj oblasti života, pročitajte! Trgnuće vas!
January 29, 2025
Mnogo rečenica koje nam svima trebaju da ih čujemo.
February 12, 2025
Ogled o ludosti, slobodi i sreći u njenom najčistijem obliku. Gde je granica razuma i da li je uopšte potrebno da postoji?
July 30, 2025
Naša svakodnevnica toliko je dobro opisana ovom knjigom, da sam se više puta zapitala da li su to misli glavnog lika ili moje sopstvene. Komentari roditelja na život i delo sina (glavnog lika), toliko su relevantni da sam se takodje zapitala koliko identičnih rečenica sam ja čula u svom životu. Lagana za čitanje, a nosi toliko jasnu i moćnu priču. Mislim da će poslužiti svakom ko se u ovom kapitalističkom društvu (posebno na Balkanu), zapitao šta radi sa svojim životom i da li je zapravo srećan. Posebno mi se dopalo što knjiga ima taj efekat da se posle nje osećaš puno bolje, a pritom nisi čitao knjigu o samopomoći ili popularnoj psihologiji. Nekad je dobro odmoriti od toga :)
August 25, 2025
15/10 Bukvalno ne znam kako da opišem koliko me je ova knjiga oduševila. Topla preporuka jer mislim da niste živeli dok ovo niste pročitali.
November 19, 2025
Postoje pisci koji pripovijedaju.
Postoje pisci koji ispovijedaju.
A onda se pojavi neko poput Ine Poljak, koja uradi oboje – i preko toga ti još razgoliti dušu tako precizno da se zapitaš u kojem si trenutku, tačno, ostao bez daha.
“Dobar momak” nije samo knjiga.
To je emocionalni EKG jednog života koji se godinama pretvarao da je sve uredu.
Ina Poljak nije napisala roman – napisala je psihološku anamnezu svijeta u kojem živimo.
Od prve stranice jasno je da ne ulazimo u spektakl, nego u nešto mnogo opasnije: u tiho, svakodnevno, hronično boljenje koje niko ne vidi, a svi nose.
Todor nije junak.
On je ogledalo.
On je precizno iscrtani primjer onoga što čovjek postane kada godinama skuplja ono što nikome nikad nije rekao. A najčešće nije rekao – sebi.
I kada kaže: “Kao da sam dvije osobe, a znam da nisam.” – u toj rečenici raspada se sva njegova samokontrola.
To je linija u kojoj se prepoznaje čitava generacija – generacija koja zna kako je to smijati se dok ti se stomak steže u čvorove, i šutjeti dok ti misli tutnje kao oluja.
Ono što Ina Poljak radi vrhunski jeste da ljude posmatra tačno onako kako zaista jesu: slojevite, nesigurne, preplašene, ali hrabre u svojim malim, nevidljivim borbama. Njena proza nije dekorativna – nego duboko ljudska.
U odnosima unutar porodice vidi se njena najveća snaga. Posebno u prikazu tereta koji dolazi iz najbliže ljubavi. Majka koja voli snažno, ali ponekad i prečvrsto, otac koji daje tišinu kada je potrebna riječ – i dijete koje odrasta u uvjerenju da ne smije biti nikome teret.
Rečenica poput: “Nije htio da je bruka po komšiluku…” savršeno opisuje pola stoljeća balkanskog odgoja.
Dovoljno da se čovjek prepozna – i nasmije i postidi istovremeno.
Drugi briljantan sloj knjige je prikaz posla. I tu Poljak ima nevjerovatan sluh za nijanse: toksične strukture, lažnu brigu, manipulacije koje se predstavljaju kao dobronamjerni savjeti.
Kada Todor kaže da mu šef deklamuje stavke iz ugovora kao „usluge koje mu je učinio“, čovjek shvati koliko je naš radni mentalitet duboko oštećen, a koliko smo se svi već navikli da to nazivamo normalnim.
Ali najdublji dio knjige, i onaj koji najviše govori o autoričinoj vještini, jesu terapijske seanse.
Tamo gdje drugi pisci dramatiziraju, Poljak samo sluša.
I pusti Todora da kaže ono što je trebalo biti rečeno godinama prije.
“Ovdje sam jer mislim da je dobro da s nekim popričam.”
Jednostavna rečenica, ali u sebi nosi svu težinu ovog romana.
Jer priznati da ti treba pomoć – u ovim prostorima – već je čin nevjerovatne hrabrosti.
Ina Poljak razumije čovjeka ne kao problem, nego kao složen sistem u kojem se desetine nevidljivih rana gomilaju sve dok ne postane jasno da je šutnja najskuplja stvar koju smo sebi dopustili.
“Dobar momak” je knjiga za svakoga ko je osjetio da mu srce zna biti preveliko za grudi.
Za svakoga ko nosi tihe brige.
Za svakoga ko se naučio ne tražiti previše.
Za svakoga ko se godinama pitao: „Šta sam to sve progutao da bih ostao dobar?“
Ovo nije knjiga koju pročitaš brzo.
Ovo je knjiga koju pročitaš iskreno.
I kad je zatvoriš, shvatiš da te je promijenila. Tiho, ali nepovratno.
Ina Poljak napisala je roman koji će ostati.
Roman koji nije samo uspješan – nego značajan.
A to je, u književnosti, najveća moguća pohvala.
Postoje pisci koji ispovijedaju.
A onda se pojavi neko poput Ine Poljak, koja uradi oboje – i preko toga ti još razgoliti dušu tako precizno da se zapitaš u kojem si trenutku, tačno, ostao bez daha.
“Dobar momak” nije samo knjiga.
To je emocionalni EKG jednog života koji se godinama pretvarao da je sve uredu.
Ina Poljak nije napisala roman – napisala je psihološku anamnezu svijeta u kojem živimo.
Od prve stranice jasno je da ne ulazimo u spektakl, nego u nešto mnogo opasnije: u tiho, svakodnevno, hronično boljenje koje niko ne vidi, a svi nose.
Todor nije junak.
On je ogledalo.
On je precizno iscrtani primjer onoga što čovjek postane kada godinama skuplja ono što nikome nikad nije rekao. A najčešće nije rekao – sebi.
I kada kaže: “Kao da sam dvije osobe, a znam da nisam.” – u toj rečenici raspada se sva njegova samokontrola.
To je linija u kojoj se prepoznaje čitava generacija – generacija koja zna kako je to smijati se dok ti se stomak steže u čvorove, i šutjeti dok ti misli tutnje kao oluja.
Ono što Ina Poljak radi vrhunski jeste da ljude posmatra tačno onako kako zaista jesu: slojevite, nesigurne, preplašene, ali hrabre u svojim malim, nevidljivim borbama. Njena proza nije dekorativna – nego duboko ljudska.
U odnosima unutar porodice vidi se njena najveća snaga. Posebno u prikazu tereta koji dolazi iz najbliže ljubavi. Majka koja voli snažno, ali ponekad i prečvrsto, otac koji daje tišinu kada je potrebna riječ – i dijete koje odrasta u uvjerenju da ne smije biti nikome teret.
Rečenica poput: “Nije htio da je bruka po komšiluku…” savršeno opisuje pola stoljeća balkanskog odgoja.
Dovoljno da se čovjek prepozna – i nasmije i postidi istovremeno.
Drugi briljantan sloj knjige je prikaz posla. I tu Poljak ima nevjerovatan sluh za nijanse: toksične strukture, lažnu brigu, manipulacije koje se predstavljaju kao dobronamjerni savjeti.
Kada Todor kaže da mu šef deklamuje stavke iz ugovora kao „usluge koje mu je učinio“, čovjek shvati koliko je naš radni mentalitet duboko oštećen, a koliko smo se svi već navikli da to nazivamo normalnim.
Ali najdublji dio knjige, i onaj koji najviše govori o autoričinoj vještini, jesu terapijske seanse.
Tamo gdje drugi pisci dramatiziraju, Poljak samo sluša.
I pusti Todora da kaže ono što je trebalo biti rečeno godinama prije.
“Ovdje sam jer mislim da je dobro da s nekim popričam.”
Jednostavna rečenica, ali u sebi nosi svu težinu ovog romana.
Jer priznati da ti treba pomoć – u ovim prostorima – već je čin nevjerovatne hrabrosti.
Ina Poljak razumije čovjeka ne kao problem, nego kao složen sistem u kojem se desetine nevidljivih rana gomilaju sve dok ne postane jasno da je šutnja najskuplja stvar koju smo sebi dopustili.
“Dobar momak” je knjiga za svakoga ko je osjetio da mu srce zna biti preveliko za grudi.
Za svakoga ko nosi tihe brige.
Za svakoga ko se naučio ne tražiti previše.
Za svakoga ko se godinama pitao: „Šta sam to sve progutao da bih ostao dobar?“
Ovo nije knjiga koju pročitaš brzo.
Ovo je knjiga koju pročitaš iskreno.
I kad je zatvoriš, shvatiš da te je promijenila. Tiho, ali nepovratno.
Ina Poljak napisala je roman koji će ostati.
Roman koji nije samo uspješan – nego značajan.
A to je, u književnosti, najveća moguća pohvala.
January 28, 2025
Brzo se cita, dugo se pamti, lako se poklanja.
Displaying 1 - 8 of 8 reviews