Preživio sam Vukovar i Ovčaru

by Vilim Karlović

Vilim Karlović je kao dvadesetogodišnjak napustio mirni obiteljski život u Zagrebu i uspješnu sportsku karijeru prvaka ondašnje države u full kontaktu zamijenio ulaskom u Prvu gardijsku brigadu „Tigovi“ i obranom Vukovara. Jedan je od malobrojnih koji je preživio pokolj na Ovčari i Veleprometu, a potom i zlostavljanja u Vukovaru (četnici su mu spaljivali dijelove tijela i rezali mišiće) te premlačivanja u logoru u Srbiji. Nakon razmjene zarobljenika ponovo se vraća u jedincu i sudjeluje u svim ključnim akcijama za oslobođenje Hrvatske.
Vrhunac osobne drame i istinsko obraćenje doživljava prije nekoliko godina u zagrebačkom pritvoru u kojem se našao stoga što je izmučen kamatarenjem, ucjenama i prijetnjama oduzeo život vlastitom kumu. Kako sam piše u knjizi, tada je doživio svoje životno dno iz kojeg je na koljenima zavapio Bogu za oproštenje. U ovoj knjizi iskreno i potresno svjedoči o svom životnim putu te o tome kako nikad ne smijemo gubiti vjeru i nadu.

Genres: Nonfiction, History, War, Historical

301 pages, Paperback

First published January 1, 2011

Reviews

[Krunoslav Šimunec]

Vrhunska knjiga. Uvesti u obveznu lektiru za više razrede.

[Gjuro · Rating 5 out of 5]

This book is a MUST READ!!! This is an amazing story of Vilim Karlović, soldier who survived the horrors of the battle of Vukovar in 1991. Not only he brings historical events, but also his own experience, all the horrors, his deepest intimacy, fears, thoughts, humiliation... In his amazing story it is impossible not to notice the hand of God and the power of faith through which he survived. In the second half of the book he brings his later encounters with the Serbian soldiers who saved him and other Croats. Serbian judicial process for Ovčara massacre was a setup. There is also deep religious, spiritual dimension to the story - when they take away everything from you, God is the only one who remains by your side. Incredible book.
PS: English edition was published in 2014, and croatian editions in 2011, 2012, 2013 and 2016.

[mandyblaz · Rating 5 out of 5]

“Kakvi to moraju biti ljudi koji su u stanju to učiniti, koje ne dira ni djetetov plač i jauk, koji se oglušuju na zapomaganja i preklinjanja!?
Nisu to ljudi, nemaju ništa ljudsko u sebi, ni srce ni dušu!”

Znamo priče o Domovinskom ratu, ali tek kad ih čujemo od onih koji su ih proživjeli, možemo shvatiti koliko su teške i stvarne. U ovoj knjizi osjeća se svaka bol, svaki strah i svaka nada. Svatko bi je trebao pročitati.

[Haris Sladic · Rating 5 out of 5]

"Nisu to ljudi, nemaju ništa ljudsko u sebi, ni srce ni dusu."

Zaista odlična knjiga koja opisuje događaje koji su se desili u Vukovaru i na Ovčari. Pisac je detaljno opisao svoj put tako da sam imao osječaj da se nalazim pored njega u toku tog puta. Zanimljivo sto je i u ovoj prici se pokazalo da u svakom zlu uvijek postoji dobri ljudi koji su spremni zarad pravde udariti i na svoje ljude i riskirat svoj zivot. Svidja mi se takodje sto je Vilim u toku cijelog svog puta bio jako vezan uz molitvu i Boga, i ovo je dokaz da je i najgore situacije je lakse proci uz njega. Vilim je i pokazao veliku hrabrost i pravednost kada je odlucio da pomogne svojim spasiteljima. Zao mi je sto uvijek u ovakvim situacijama naj**u ljudi koji su bili najbolji, a oni zlocinci se uvijek izvuku. Al bas kao sto i pisac kaze:

"Ali...mozda to ni nije toliko vazno jer ovaj zivot koji zivimo istjece munjevitom brzinom, a poslije njega dolazi Sud na koji srecom ne moze utjecati nikakva ljudska sila"

[Samanta · Rating 4 out of 5]

Vilim Karlović was a professional athlete and a soldier who volunteered to go to war to defend Croatia in (what we call) the Homeland war in 1991. He was one of the first to go Vukovar, the town that is today known as a town-hero for the atrocities the people there endured at the hands of Yugoslav National Army and Serbian civilian and military volunteers. He was captured by the Serbs on 18th November 1991 when Vukovar officially fell and was supposed to be transferred to a safe place for exchange, but the Serbs had other ideas and took everyone to Ovčara, now famous for being a place of slaughtering of around 260 Croats and a mass tomb. Vilim managed to survive Ovčara after a Serbian soldier took pity on him and saved him (later he found out that the same soldier was a psychopath who mercilessly killed Crotians at Ovčara), only to be taken to a house by a group of particularly bloodthirsty members of Chetnik unit who tortured him and almost killed him. He was saved at the last moment by two honourable Serbian soldiers who did not want to take part in these actions and who also helped a lot of other Croatians there, even though they considered themselves Serbian nationalists and Chetniks (two of the most hated and feared terms in Croatia). Later on, he was taken to a prison in Srijemska Mitrovica, where everyone was treated badly by the guards and the police and was released in 1992. He returned to war later and took part in the operations that liberated Croatia and ended the war, he became a professional soldier, rose in rank and was even applauded by United States' military for his commanding skills.

Some 20 years after Vukovar and Ovčara, he was called as a defense witness for the two soldiers that saved him, who were accused of crimes in Ovčara, but Vilim and many others were convinced that they were innocent and just used as scapegoats to cover up the fact that the genocide in Ovčara was not a hate crime committed by Serb nationalists, but a military action carefully planned by no other than the very top of the Yugoslav National Army.

This is a very informative book written from a perspective of a person who was in the front row of the events of 1991. The story of Vukovar and Ovčara and the subsequent events takes up the majority of the book, but there is another important story that marked the author's life. Vilim is also a very religious person, and the book is full of prayers to God. He considers that everything that happened to him was the will of God and that his purpose in life is to suffer to be dearer to God. Although I respect his believes, it was a bit hard for me to read and finish the book because I do not share them entirely. I do not believe that God will love us more if we suffer, nor that everything that happens to us is his will, but I do believe that he is generally guiding and supporting us in our journey through this life.

[Matovina Jasmina · Rating 5 out of 5]

Potresna ispovijed hrvatskog branitelja koja na momente traži da jednostavno staneš na čitanjem i zamisliš se. Takvih trenutaka je bilo jako puno. Čitajući otkrivam neke sasvim druge poglede na Domovinski rat i na ljude omražene u Hrvatskoj. Na posljednjim stranicama knjige je zaokružena cijela ispričana priča iznošenjem piščevih zaključaka i činjenica koje je sakupio dugogodišnjim istraživanjem prošlosti, Domovinskog rata te zločina na Ovčari.
Sve u svemu-potresna ispovijed koju vrijedi pročitati!

[Ivan Biočić · Rating 5 out of 5]

Teško je opisati koliko je velik značaj ove knjige za Hrvata kao pojedinca i za Hrvate u cjelini, a i općenito za Čovjeka.
Meni su donedavno Vukovar i Ovčara bili obavijeni velom apstrakcije. Znao sam reći što se tamo dogodilo, ali nedostajalo bi tim riječima nečega konkretnog. To sam dobio u ovoj knjizi. Sve je konkretizirano, sva patnja Vukovara, Ovčare i Veleprometa živo se vidi i proživljava. Npr. opisano je kako su zarobljenici bili maltretirani tako što su ih tukli toljagama, sjekirama, lopatama, kako je krv bila pomiješana s mirisom znoja, kako su ljudi u hangaru imali otvorene prijelome, kako su im rezani dijelovi tijela, kako su mučili maloljetnike, kako su palili bradavice upaljačima... Najgori okus ipak možda ostaje nakon spoznaje da su sudski procesi o Ovčari u Srbiji i Haagu bili zapravo montirani te su time, kako autor nekoliko puta govori, žrtve s Ovčare još jednom bile ubijene.
Donosim još nekoliko citata iz uvodnog poglavlja kao motivaciju za pročitati ovu knjigu.
"Opisane su neizvjesnosti i patnje koje smo u Vukovaru proživljavali tih zadnjih dana prije pada grada, pri čemu se u svojim razmišljanjima vraćam u mnoge prijašnje događaje iz samoga grada i borbi, ali me misli odvode i na moj život s obitelji prije rata. Posebno su opisane tragedije i traume nakon naše predaje Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Iz svoga kuta gledanja opisao sam patnje i nevolje koje smo proživjeli na Ovčari, kada je pobijeno oko 260-ero naših ljudi, ali i na Veleprometu, gdje su ljudi također brutalno ubijani."
"U drugom dijelu opisao sam svoje spašavanje od novog masakra nakon što sam već preživio masakr i izbjegao strijeljanje na Ovčari. Taj dio nalazi se u poglavlju VIII., u kojem opisujem kako su me dva neprijateljska vojnika, točnije četnika, Marko Ljuboja Mare i Predrag Milojević Kinez, doslovno pod prijetnjom oružja, ugrožavajući vlastite živote, iščupali od krvnika „ispod noža“ nakon što sam već bio dobrano izmučen i izmasakriran."
"Sve patnje i boli koje su prikazane imaju svrhu pokazati koliko čovjek može biti bešćutan i to prema nikome drugome nego čovjeku samom."
"Osim svega što je opisano želio sam pokazati koliko su ljudske sudbine nekim moćnicima nebitne i koliko se osobni interesi tih moćnika mogu prelomiti na leđima običnih malih ljudi koje je prst sudbine postavio u određenom trenutku na krivo mjesto."

[Vesna · Rating 4 out of 5]

Good book walks you through horror of war. It's a pity author lost his mind with a religion, though. I mean, you see so many people brutally killed and you draw a conclusion how god is merciful - cos he saved your soul. Ego big as universe I suppose.

[Luka]

poz

[Leo · Rating 4 out of 5]

Inspirativna priča o vjeri i besmislu mržnje i nacionalizma.