PJESMA Umoran
Umoran sam od sreće
kojom me siluju napaljenici radosti
prestravljeni spoznajom stvarnosti
Umoran sam od tuge
koja se klati između klijetki srca
što mudrost pronalaze u patnji
Umoran sam od želja
tvrdoglavih lastavica koje lete
proljećima bez mirisa i boja
Umoran sam od nade
što zasljepljuje kao sunce na odlasku
samo da bi netko zaboravio na tamu
Umoran sam od istine
koja monolitno sjaji dok se lažima
kupuje sjedalo na vrtuljku zvanom Zemlja
Umoran sam od skromnosti
i malih porcija sreće jer je netko rekao
da malo znači više
Umoran sam od slobode
jer želim da me zatvore i okuju
u topao dom čistih srca
Umoran sam od snova
koji su tako bahato lijeni
jer premalo trčim za njima
Umoran sam od života
prevelika je to ljepota
u očima pasjeg skota
Umoran sam
na nebu boje vapaja
u oblacima jecaja
gdje rađaju se kiše
zbog kojih život diše
Umoran sam
kad ispod mog oblaka
probija se žustra zraka
i nekome niže mene
grije nadu u promjene
Umoran …
lutam k’o skitnica
onako iz inata
k’o pijana ptica
daleko od jata
The post PJESMA Umoran appeared first on Slaven Vujic.
