PJESMA Srne u Magli
Magla je bujnogusta prekrila i šumu i polje
i laže da je zora prespavala svoje jutro
i da jutro neće doći
kao ni srne, kojima se potajno nadam
ako ne poskakuju u nečijoj masnoći
Jutros bi baš htio vidjeti srne
taj krhki, graciozni strah
što ostavlja sramežljive duge u paučini
k’o gajeta valove na pučini
Nema srna jutros a baš ih želim
nema ni fazana nit’ gladnog mišara
nema, baš nema, ničega osim platna
sivije duše od moje s nekoliko šara
Zamislit ću srne baš u inat
i to ne dvije nego četiri komada
i par fazana više
i sitog mišara
i vjerovat da šuma diše
Kako li samo poskakuju
srnice plaho zaigrane
mladi fazani im se dive
rasplesane su i stare vrane
Kako li samo radost vlada
i povija zrele kukuruze
kojima diše stara livada
ispod turobno sive bluze
Radujmo se svi na tašte
zbog guste magle
na pozornice jedne mašte
Radujmo se svi sneni
jer magla je dovoljno gusta
da budemo zaljubljeni
A ja držao sam njenu ruku
i dok su srne odmarale
u nama su šarene zore cvale
A ja držao sam njenu kosu
i prvi prvom osmijehu sunca
poljubio njenu uspavanu rosu
Zbirka poezije “Sve i(li) ništa”
The post PJESMA Srne u Magli appeared first on Slaven Vujic.
