PJESMA Osmijeh u vodi života

Rekao sam si
neću više griješiti
i k’o kobac vrebati tuđa sela da bi pripadao negdje
Rekao sam si
gledati ću u Boga
i hodati vodom života posve sam
Rekao sam si
neću poznavati grijeh
i neću ga nikad pozdraviti iako smo stari znanci
Rekao sam si
dosta je snova o ljubavi
iz kojih me trgne zviždaljka vlaka na odlasku
Rekao sam si
neću više padati na osmijehe
jer dosta mi je ustajanja uz budilicu neke nove patnje
A onda se nasmijala ona
i sažvakao me trenutak
u posve divlji vrutak
I sve što sam svet bio
u trenu sam zaboravio
A onda se nasmijala ona
prkosno još jednom
i meni onako žednom
ponudila vodu života
u kojoj je sva ljepota

The post PJESMA Osmijeh u vodi života appeared first on Slaven Vujic.