Dario Džamonja





Dario Džamonja


Born
in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
January 18, 1955

Died
October 15, 2001

Genre


Dario Džamonja was a bosnian journalist and author of short stories.

He was a columnist for Slobodna Bosna, Večernje novine, Naši dani, Oslobođenje, Komunist, Valter and Valter ekspres, and editor in the magazine Lica.

Awards:
- "Veselin Masleša" for the best short stories book for 1985.;
- Fund Free Expression Award 1993;
- Writes Club Madison II award for Non-fiction 1994.;
- Madison Poetry award in 1996..

Bibliography:
"Priče iz moje ulice", Oslobođenje, Sarajevo, 1980.
"Zdravstvena knjižica", Svjetlost, Sarajevo, 1985.
"Drugo izdanje", Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
"Priručnik, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
"Oni dani", 1989.
"Prljavi veš", autorovo izdanje, Sarajevo, 1991.
"Pisma iz ludnice", Slobodna Bosna, Sarajevo, 2001.
"Ptica na žici", Buybook, Sa
...more

Average rating: 4.64 · 232 ratings · 8 reviews · 10 distinct works
Ako ti jave da sam pao...

4.76 avg rating — 105 ratings — published 2013
Rate this book
Clear rating
Ptica na žici

4.48 avg rating — 42 ratings — published 2002 — 2 editions
Rate this book
Clear rating
Priče

4.54 avg rating — 37 ratings — published 2003
Rate this book
Clear rating
Zdravstvena knjižica: priče

4.47 avg rating — 15 ratings — published 1985
Rate this book
Clear rating
Pisma iz ludnice

4.57 avg rating — 14 ratings — published 2001
Rate this book
Clear rating
Lutka na koncu

4.58 avg rating — 12 ratings — published 2009
Rate this book
Clear rating
Priručnik

it was amazing 5.00 avg rating — 3 ratings — published 1988
Rate this book
Clear rating
Prljavi veš

it was amazing 5.00 avg rating — 2 ratings — published 1991
Rate this book
Clear rating
Oni dani: Sve kraće priče i...

it was amazing 5.00 avg rating — 2 ratings
Rate this book
Clear rating
Priče iz moje ulice

0.00 avg rating — 0 ratings
Rate this book
Clear rating
More books by Dario Džamonja…
“Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom.”
Dario Džamonja

“Razmišljao sam kako je ono All you need is love obično sranje! Sve što trebaš u životu je nečije uho, malo polupanje, mrvica osmijeha od koje se može prehraniti cijeli dan, samo jedna riječ što će te izvući iz bespuća i suhe pustinje vlastitosti u kojoj ti se jekom, sve slabijom i slabijom vraća tvoj glas, a ispružena ruka ostaje prazna, znojava, pa suha, nepotrebna i iscrpljena, gdje nemaš koga upitati: “Sjećaš li se...?”, gdje tebi nema niko uputiti isto pitanje...”
Dario Džamonja

“Onda smo izašli na Vilsonovo šetalište i ti si se propela na prste i poljubila me, evo, baš ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjed­nem na klupu i da počnem plakati... Prolazila su neka djeca i čuo sam ih kako kažu:
"Vidi pedera!!!"
Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopšte nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zaštitnog znaka, nešto po čemu bih sebe poznao među hiljadama meni sličnih, nešto što se i ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i duši koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene..”
Dario Džamonja, Ako ti jave da sam pao...