Slaven Vujic's Blog, page 4

Trodnevno vođenje tura u skopu Erasmus+ projekta

Ovog tjedna sam imao čast i zadovoljstvo sudjelovati kao licencirani turistički vodič u provedbi turističkih tura za sudionike Erasmus+ projekta, kojem je domaćin bila Osnovna škola “Vladimir Nazor” iz Postira na Braču. Gosti Brača su ovog puta bili učenici i učitelji osnovnih škola iz Turske, Rumunjske i Poljske.

U ponedjeljak 23.09. šetali smo se povijesnom jezgrom Splita uz interpretaciju kulturno-povijesnih lokaliteta, a sve smo začinili tradicionalnim mediteranskim jelom – pašticadom s njokima, koju su besprijekorno pripremili u restoranu “Fife” u Splitu.

Tijekom dvodnevne ture otokom Bračem smo posjetili Vidovu Goru i posjet začinili pričama slavenske mitologije i otočke narodne predaje pa smo tako pričali o mitološkoj borbi Peruna i Velesa, bračkim macićima i vilenjacima, pustinjacima i drugim stvarnim i mitološkim stanovnicima Vidove Gore. U priči o otoku Braču središnje stranice pripadaju Škripu pa smo tako posjetili Muzej otoka Brača i Muzej Uja, prilikom čega smo uživali u stručnim prezentacijama i ukusnim zalogajima. Posjetili smo i Dominikanski samostan u Bolu, degustirali vino u vinariji Stina te poslušali sjajnu prezentaciju Zmajeve špilje u izvedbi mog kolege Zorana Kojdića. U odličnoj prezentaciji smo uživali i u Kamenoklesarskoj školi u Postirima tijekom koje smo naučili osluhnuti zdravi kamen i pravilno piketavati.

Posljednjeg dana turističkog vođenja posjetili smo kamenolom Rasohe u potrazi za Herkulesom, u čemu se najbolje snašao pobjednički tim Rumunjske. Nakon toga smo posjetili Dol uz neizostavne priče o mitološkom Viveru te torti hrapoćuša. Vrijedi istaknuti hvalevrijedan projekt “Kuća hrapoćuše” koji je u svojoj završnoj fazi; uskoro će Dol ponuditi zanimljivi prezentacijski prostor u posve autohtonom ruhu, a sve zaslugom lokalnih entuzijasta prevođenih Jerkom Gospodnetićem, koji je i ovog puta bio naš domaćin. U dolskom kaštilu Gospodnetić iz 16. stoljeća ugošćeni smo na ručku u predivnim ambijentu, a imali smo i priliku vidjeti prekrasan i sjajno očuvan barokni interijer ovog jedinstvenog zdanja.

Prezentirati svoj otok i kulturno-povijesnu baštinu Dalmacije je posebna čast i vjerujem da smo na dobar način ispričali najbolje priče naše županije, a osobito otoka Brača. Zahvalan sam na pozivu za sudjelovanjem u ovom projektu i radujem se budućim suradnjama s osnovnom školom “Vladimir Nazor” kao i drugim otočkim i županijskim školama.

The post Trodnevno vođenje tura u skopu Erasmus+ projekta appeared first on Slaven Vujic.

Salona – kolijevka kršćanstva Dalmacije

U ovom kratkom videu obilazimo točno mjesto unutar antičke Salone na kojem su se okupljali kršćani u 3. stoljeću,u vrijeme dok je kršćanstvo još uvijek bilo zabranjena religija u Rimskom Carstvu.

View this post on Instagram

A post shared by Slaven Vujic | Pisac Pripovjedač Vodič (@slaven.vujic)

The post Salona – kolijevka kršćanstva Dalmacije appeared first on Slaven Vujic.

Nutjak – Grobnica jadnika poslanih da umru

Nizvodno od Trilja, na granici nekadašnje županije Cetine i Poljičke Republike, podignuta je tvrđava Nutjak u kasnom 15-tom stoljeću. Utvrdu je izgradio poljički plemić Žarko Dražojević zbog zaštite Poljica od nadirućih Turaka.

I tako dok je Klolumbo stupao nogom na tlo Novog Svijeta 1492. godine, papa Inocent VIII je slao značajnu financijsku pomoć braniteljima u Nutjaku u njihovoj junačkoj borbi protiv Turaka. Nutjak je u to vrijeme prozvan “grobnicom jadnika poslanih da umru u obrani”.

Žarko Dražojević je bio poljič̣ki vojvoda i hrabar ratnik koji je ne samo branio položaj, već s Nutjaka uspješno upadao u područja pod turskom okupacijom.

1508. godine Turci iz zasjede ubijaju Dražojevića i posljedično osvajaju Nutjak 1513. godine, koji su u završnom činu branila samo četiri vojnika pred nemilosrdnim turskim plaćenicima Martolazima. Nutjak se od tada do 1578. godine nalazio u sustavu kliškog sandžakata, nakon čega ga Turci napuštaju.

Koliko je cijenjen bio vojvoda Žarko Dražojević, svjedoči i epitaf kojeg je napisao Marko Marulić 1508. godine, u kojem ga naziva “Žarko, dalmatinskih svih vojvoda slava i cvijet”. Dražojević je ujedno prvi velikaš sahranjen u splitskoj katedrali.

The post Nutjak – Grobnica jadnika poslanih da umru appeared first on Slaven Vujic.

Asseria – zaboravljeni div antike

Jugoistočno od Benkovca, na nekadašnjoj cesti od Iadere (Zadar) do Salone, nalazi se Asseria. Nekadašnji ilirski grad i rimski municipij je bio naseljen u kontinuitetu preko 1100 godina i u njemu možemo pratiti spoj niza kultura.

Priča u Asseriji započinje ilirskom gradinom izgrađenom na povišenom položaju, koja je postala osnova urbane sredine ilirskih Liburna. Već u 4. stoljeću prije Krista Asseriju su opasavali impozantni bedemi koji su mjestimično visoki i do 7 metara. Čak i danas ovi bedemi izgledaju impresivno, no u svojoj puno snazi štitili su urbanu Asseriju u prstenu od 2.5 kilometra. Bedemi predstavljaju klasičnu megalitsku strukturu bez vezivnog materijala, na osnovi čega zaključujemo da su u arhitekturi Asserije prevladavali helenistički utjecaji, što je i logično zbog već tada dobro razvijene trgovine Liburna i Grka.

Veliki razvoj Asserija bilježi na početku rimske vladavine kada postaje rimski municipij. Značajan položaj Asserije u vrijeme uspostave rimske vlasti u Iliriku ponajviše je posljedica sjajnog geografskog položaja kojeg odlikuje razmeđa puteva, ali i mogućnost kontrole velikog teritorija podno urbane strukture. Zemlja oko Asserije je bila nadasve plodna, što je omogućilo nesmetanu urbanizaciju i razvoj grada. U to vrijeme Asserija je narasla u pravi mali gospodarski centar preko kojeg se trgovalo u više smjerova, od zaleđa Asserije preko Italije pa sve do Afrike.

Usporedno s gospodarskim razvojem Asserije, razvija se i umjetnost koja je ponajviše prisutna u kamenoklesarskim projektima. Najimpozantniji dio Asserije su bila gradska vrata poznatija kao Trajanov slavoluk koja nažalost nisu očuvana, ali zato su očuvani predivni cipusi, liburnski nadgrobni spomenici.

Sudbina Asserije povezana je u potpunosti sa sudbinom Rimskog Carstva pa je tako dekadencijom Rima i kasnijom propasti u 5. stoljeću, Asserija gubila na značaju dok u potpunosti nije napuštena negdje u 6. stoljeću.

O Asseriji još uvijek znamo premalo i tek se imaju provesti istraživanja gradskih struktura unutar impozantnih bedema koji i danas ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Gledajući masivne kamene blokove položene u preciznu strukturu bez vezivnog materijala, pitamo se koliko zapravo znamo o znanjima i vještinama ilirskih graditelja koji su dali veliki doprinos i u kasnijoj urbanizaciji nekadašnjeg ilirskog grada.

Možemo reći da Asserija zapravo nikad nije umrla. Ona samo spava pod zemljom kao jedan posve nepoznati podzemni svijet koji će nam se otkriti u svoje vrijeme.

The post Asseria – zaboravljeni div antike appeared first on Slaven Vujic.

Macići – vragolasti stanovnici otoka Brača

“Ako čuješ smih u šumi po noći, to ti je macić!”

Iako nitko nije znao što je to točno macić, ta riječ je duboko usađena u kulturno i tradicijsko tkivo otoka Brača. Kao djeca glumili smo maciće, plašili jedni druge hukanjem i glasnim smijehom u tamna zimska predvečerja. Sjećam se da bi stariji ljudi znali reći da je macić noću prošetao mjestom ukoliko bi nešto nestalo, ili ako bi se zagubila koja životinja.

No, tko su zapravo macići?
Riječ je o dobro poznatim nadnaravnim stvorenjima koje u brojnim pojavnim oblicima nalazimo diljem svijeta.
“Naši” macići predstavljaju, prema vjerovanjima, duše nekrštene djece ili duše prerano umrlih ljudi koji se nisu nasitili života. Oni mogu mijenjati formu, no najčešće se pojavljuju u obliku dječaka s crvenom kapom ili razigranog plamena. Prema predaji iz mjesta Postira na otoku Braču, macići su razigrana i neuhvatljiva svjetlost. U okolici Nerežišća postoji narodna predaja prema kojoj macići mogu uzeti formu pletiva i poskakivati po kući. Iako brački macići izvode različite “dišpete”, u nekim pričama se pojavljuju kao junaci koji pomažu izgubljenima u šumi. Macić prema tome nije ni dobar ni zao; macić je jednostavno macić.

Macići se znaju i ludo zabavljati. Nedaleko od Nerežića nalazi se prirodni fenomen “Koloč”, kameni slavoluk izgrađen od vapnenca i dolomita. Narodna predaja govori da se upravo na toj prstenastoj stijeni ponekad odvijaju divlje zabave mitoloških stanovnika Vidove Gore, na kojima prednjače macići.

No, macići svakako nisu narodna predaja koja potječe s otoka Brača. Macića ima diljem Hrvatske; neki se dosta razliku od bračkih, a neki su im dosta slični. Zasigurno se radi o tisućljetnim pričama koje su u pisanoj formi postojale već u starom Rimu. U Podravini se priča o Posvečkarima koji svjetlucaju nad močvarama, dok se ista bića u Međimurju zovu Nevidinčić (spominju se u “Baladi Petrice Kerempuha” Miroslava Krleže). Na Cresu tako pronalazimo macmaliće, dječake s crvenim kapama, koji donose bogatstvo onome tko im ukrade kapu. Diljem Dalmacije postoji zavičajna predaja o maličićima, macmolićima i malikima, dok u Dubrovniku pronalazimo tintiline.

Malik, Tintilin. Malik Tintilinić! Tako je, odatle dolazi i vođa Domaćih u Šumi Striborovoj, naše čudesne Ivane Brlić-Mažuranić. Priča o macićima je toliko zaintrigirala našu slavnu knjiženicu koja je spojila dubrovačke i istarske maciće u liku Malika Tintilinića. Društvo Maliku čine Domaći, koji su povezani s nešto istočnijom slavenskom predajom o kućnom duhu Domoviku (Domovichuku, Domoviju).

Cikću, vrište, guraju se i krevelje. Sol prosuše, kvas proliše, brašno rastepoše — sve od velike radosti. Vatra na ognjištu plamsa i sjaji, pucka i grije; a baka gleda i gleda. Nije joj žao ni soli ni kvasca, nego se raduje veselju, što joj ga Bog šalje na utjehu. (Šuma Striborova)

Nadalje, brački macići imaju svoje daleke rođake i u Skandinaviji, gdje se razigrani vragolani zovu “nissa”, odnosno “tomtenisse”. El Duende je protagonist brojnih priča u Latinskoj Americi te je također prepoznatljiv po crvenoj kapi.
No, kad uzmemo sve narodne predaje u obzir, ispada da su brački macići značajno više skloniji “dišpetima” nego preostali članovi ove mitološke ekipe.

Dok sam pisao ovaj tekst činilo mi se da u grmlju pod prozorom poskakuje neko svjetlo.
Da nije macić došao po moj laptop?

The post Macići – vragolasti stanovnici otoka Brača appeared first on Slaven Vujic.

Najstariji zvonik istočne obale Jadrana

Građevine unutar Dioklecijanove palače pričaju zaista nevjerojatne priče. Sama palača jedinstveni je spoj lepršave arhitekture antike i srednjevjekovne gotike, a u njenim unutarnjim zidovima stisnule su se hramovi i crkve, palače, trgovi i brojne druge građevine koje su najbolji svjedoci šarolike povijesti Splita, grada nastalog unutar zidina Dioklecijanove impozantne vile.

Još jedan zanimljiv podatak s kojim se može pohvaliti Dioklecijanova palača je da unutar njenih zidova ponosno stoji i najstariji zvonik na istočnoj (hrvatskoj) strani Jadrana. U sklopu crkve Gospe od Zvonika, iznad Željeznih vrata Dioklecijanove palače, nalazi se zvonik izgrađen u 11. stoljeću. Sama crkva građena je u više navrata od 6. do 11. stoljeća, a proteže se kroz nekadašnji antički stražarski hodnik.

Ukoliko želite pogledati ovaj nedavno obnovljeni zvonik, predlažem da se popnete na zvonik katedrale Sv. Duje ili na Vestibul kroz Etnografski muzej.

The post Najstariji zvonik istočne obale Jadrana appeared first on Slaven Vujic.

Život bez korijena – minijaturni borić na vrhu nerežiške crkve na Braču

Živi dokaz da život uvijek pronađe put svakodnevno nas pozdravlja s vrha crkve sv. Petra i Pavla u Nerežišćima. Borić visok samo 170 cm preživljava već više od 150 godina hraneći se isključivo vlagom s kamenih ploča apside. On nema korijen, a raste. Bračani ga zovu jednostavno “borić”, ali poznat je i kao “Brački bonsai bor”.

Proglašen je spomenikom prirode 1969. godine, kao rijedak primjerak drveća.

Prilikom renoviranja crkve koja datira iz 1413. godine, apsida se nije dirala upravo iz razloga kako be bi ugrozila svog neočekivanog uvijek zelenog stanara.

Plaža Zlatni rat u Bolu je zasigurno najfotografiraniji motiv Brača, no brojni turisti posjećuju Nerežišća upravo da bi ovjekovječili ovaj jedinstveni primjerak dalmatinskog crnog bora.

U časopisu „Priroda“ iz 1937. godine o njemu je zapisano: „Svaki stranac, koji dođe u Nerežišća, ne propusti da posjeti ovu atrakciju i da je snimi za uspomenu.“

The post Život bez korijena – minijaturni borić na vrhu nerežiške crkve na Braču appeared first on Slaven Vujic.

Brački korijeni sv. Jelene Križarice

Sv. Jelena Križarica, majka cara Konstantina I. Velikog i obraćenica koja je pronašla Kristov križ na Kalvariji, rođena je negdje oko 248. godine NA BRAČU. Da, dobro ste pročitali.

Povijesni izvori navode grad Drepanon u Bitniji, odnosno Veliku Britaniju, kao vjerojatna mjesta njenog rođenja. Bitnija i Britanija, slično, zar ne? Dovoljno slično da nekolicina srednjevjekovnih povjesničara Jelenu poveže s atraktivnijim zemljama.

No, postoji još jedna legenda koja kaže da je Sv. Jelena Bretanka, rođena u Bretanidi.
Na otoku jelena. Bretanida = Brentos = Brač. Bretanida je na karti svijeta bila prilično nepoznata, tako da su Bitnija i Britanija zvučali dostojnije u kontekstu buduće kraljice i svetice.

Amaterskim istraživanjem sam došao do brojnih zaključaka koji pobijaju dvije prevladavajuće teorije o njenom rođenju. To je bilo možda maštovito razmišljanje sve do posljednjeg broja Bračkog zbornika, gdje su ugledni profesori na jednak način pobili te dvije teorije, te znanstvenim metodama svjetlo bacili na “bračku teoriju”.

Teorija ima uporište u povijesti; salonitanski biskup Hezihije je prvi govorio o Jeleninom bračkom porijeklu u 5. stoljeću, a riječ je o uvaženom biskupu koji je prijateljevao sa Sv. Ivanom Zlatoustim i brojnim istaknutim povijesnim ličnostima tog vremena.

Ja sam odmah na početku isključio mogućnost da je Sv. Jelena bila krčmarica te sam je postavio na malo seosko imanje gdje se brinula o životinjama. S tim se slažu i ugledni profesori, autori spomenutog zbornika. Za mene je ona Božanstvena pastirica s Brača i u tom smjeru će ići moja interpretacija njene biografije.

Njen muž, otac Konstantina I. Velikog, je bio rimski cezar Konstancije Klor. Zbog trona je morao pristati na ženidbu sa kćerkom augusta Maksimijana, s kojim je zbog toga tvorio tetrarhiju (Dioklecijan, Maksimijan, Galerije, Konstancije). Odbacio je pritom Jelenu, koju je upoznao kao upravitelj Rimske kolonije Salone, te kao upravitelj carskih kamenoloma na Braču.

Po smrti Konstancija Klora i raspadom tetrarhije, Konstantin I. Veliki preuzima rimski tron, uzdiže svoju majku Jelenu na status carice (auguste).

Konstantin preuzima tron nakon vizije križa (IN HOC SIGNO VINCES – u ovom znaku ćeš pobijediti), kojeg je postavio na štitove svojih vojnika. Preobraćeni Konstantin I. Veliki oslobađa kršćanstvo kao religiju Milanskim ediktom 313. godine te zajedno sa svojom majkom započinje gradnju niza crkvi diljem Carstva.

Prema predaji, Sv. Jelena je u osmom desetljeću svog života pronašla tri križa na Kalvariji, a istiniti Kristov križ je prikazao nadnaravne moći. Crkva ju je zbog toga nazvala Križaricom, te je proglasila svetom.

Donedavno se smatralo da na Braču ima premalo tragova štovanja Sv. Jelene, no ja sam pronašao dovoljno dokaza o tome kako ljubav prema Sv. Jeleni Križarici živi vjekovima među bračkim pukom. Ovo je samo uvod u priču o Sv. Jeleni Križarici, skromnoj pastirici koju je Bog izabrao da sa svog rodnog Brača promijeni čitav svijet.

The post Brački korijeni sv. Jelene Križarice appeared first on Slaven Vujic.

Zbirka poezije “Sve i(li) ništa”

Noćas želim samo
rominjati tišinama
tamo gdje si voljela
obgrljena dubinama

Noćas mi se plače
jeka srca potajna
dok žubori bajka
samo naša tajna

Noćas mi je svijeta
posvemašnje dosta
bodljikavih pravila
i uzvišenog posta

Noćas mi se diše
nešto posve naše
želim gledat strast
kako divlje maše

Noćas mi se bježi
daleko od svega
želim leći ogoljen
ispod našeg stijega

I noćas ja čekam
samo jedan tren
što zauvijek bit će
bajkovito vatren

A desit” ćemo se
kad se sjetiš
da samo sa mnom
slobodno letiš

I u tom trenu
tvoje slabosti
bit’ ćeš zdenac
moje živosti

Noćas mi se voli
samo tebe draga
pren’jet ću te preko
nebeskoga praga

The post Zbirka poezije “Sve i(li) ništa” appeared first on Slaven Vujic.

Zbirka poezije “Sve i(li) ništa: Pričala je pticama

Pričala je pticama
onim velikim ružnim
i malim izgubljenim
namijanim i tužnim

Cvrkutala im je
čari posve otmjene
u simfoniji srca
rasplesala je sjene

Sjala je bajkovito
cijela rujna šuma
smiono i skrovito

Ozarena sam lica
shvatio u zanosu
da sam bio ptica

The post Zbirka poezije “Sve i(li) ništa: Pričala je pticama appeared first on Slaven Vujic.