Slaven Vujic's Blog, page 13

Kako je nastao ALGORITAM SREĆE?

Ne sramim se priznati da me na moto “Možeš sve” potaknula prijateljica Ramona u sasvim običnom razgovoru. Ja sam se u to vrijeme borio za točno određene stvari u životu, želeći pošto-poto dokazati neku svoju istinu, ozakoniti neku svoju pravdu.
Nebitno je da li sam u tom trenutku bio na pravoj strani; poanta je da nisam koristio gotovo nijedan svoj talent i da sam zaboravio stvarati sebe kao čovjeka koji kroz svoje potencijale može biti puno snažniji motor svog života, a ujedno tako i pokretač boljeg življenja u društvu oko sebe.
Pisanje je samo jedan način na koji se izražavam. Radostan sam kad moje pjesme i priče pronalaze put do ljudi. Cijelo to vrijeme stvaranja, postajao sam predaniji otac i bolji prijatelj.

U jednom trenutku života nestalo je mikrofona. I ne samo to, izgubio sam i glas. I to, dobar glas. Sve moje potencijale prekrila je baš neka gusta tama …
Bolesno dijete, bolestan otac, bolestan ja, socijalna odbačenost, neimaština, sud javnosti, bijes nepoznatih ljudi … sve sam to iskusio.
I trebalo mi je vremena da pronađem ponovno svoju putanju sreće.
Gađao sam i promašivao. Kucao na brojna vrata. Kucao svugdje osim … na vrata svog srca. Jesam li samog sebe izbacio iz srca, kao i većinu drugih? Jesam li i ja nastradao u tom egzodusu?
Da, trebalo je vremena da vratim sebe negdje gdje se volim vidjeti.
Trebalo je vremena da pronađem putanju sreće i da se ponovno osjećam živahno i nadahnuto. Svo moje pisanje u vremenima tuge i očaja prožeto je ljutnjom i beznađom. To nikada neće biti objavljeno, ali ujedno nikada neće biti ni zaboravljeno. Neka stoji meni kao podsjetnik.
Umjesto ljutih enciklika i tugaljki, počeo sam pisati satiričnu kolumnu Šjor Farabut i počeo ozdravljati u svakom smislu.
Ako sam mogao ja, zašto ne bi mogli i drugi stvoriti svoj algoritam sreće? Zašto ne bi čovjek pronašao u sebi ono što mu je dano da nađe baš u trenutcima agonije i očaja, ali on ne zna gdje i kako tražiti? Vjerujte mi, premalo se poznajemo …
ALGORITAM SREĆE je moj motivacijski sistem, nimalo naučen i isljučivo iskustven, a predstaviti ću ga kroz istoimenu knjigu na proljeće 2021. godine.
To je knjiga o emocijama. Emocije su najveći naš pokretač, ali ujedno i naš najveći tamničar. Treba znati s emocijama …
Ne, ovo nije New Age, ovo nije motivatorstvo, ovo je MOJ ŽIVOT.
A ako on nekome posluži za nadu, postati će još bogatiji.

Nudim ti Algoritam sreće jer ovo je TVOJE VRIJEME i TI MOŽEŠ SVE!
Ja sam uspio proći kroz gustu kaljužu, zašto ne bi i ti?

The post Kako je nastao ALGORITAM SREĆE? appeared first on Slaven Vujic.

VDIM TE Susret s autizmom i obraćenje: Lizao je staklo

Knjiga Vidim te je osobno svjedočanstvo vjere i obraćenja kroz autizam vlastitog djeteta.

Odlomak iz knjige:

“To je bio sve samo ne običan pogled kroz prozor. To je bio pogled u svijet koji sam uporno nastojao ignorirati. Pogled u nešto što se ne može meni dogoditi. Ni meni, ni mom Vitu. Zašto bi se dogodilo, pa zašto mi? No, to je bio trenutak u kojem su nestale sve sile borbe protiv prihvaćanja stanja. Moj predivni medo bio je viši za glavu od svih malih prijatelja. Cijela skupina odisala je nekim zajedničkim duhom i bila je posvećena funkcionalnim aktivnostima. Moj anđeo bio je u svom svijetu. Prolazio je pored djece kao pored stabala u šumi. Bio je fokusiran na predmet i slučajno je srušio jedno malo dijete u prolazu, nesvjestan okoline. Zaigrao se svojom trakicom daleko od svih. Nije izgledao sretno ni nasmijano. Nije izgledao… uopće. Neodređen, neprisutan. Drukčiji. Poseban. Trčao je po prostoriji uz poneki svoj urlik, privlačeći poglede zbunjenih mališana. Neki su mu donosili igračke, no on to nije vidio. Lizao je staklo.”

Knjiga VIDIM TE


kn60.00

Dodaj u košaricu

The post VDIM TE Susret s autizmom i obraćenje: Lizao je staklo appeared first on Slaven Vujic.

Nikola Dominis – Tiho Božje pero

Nikola Dominis je brački pjesnik. Kad to tako kažem, čini mi se da sam rekao tako puno o tom čovjeku, jer pjesništvo spada u umjetnosti s brojnim licima. No zapravo, rekao sam jako malo jer moj sugovornik na supetarskoj rivi je značajno više od pjesnika. Nikola Dominis je student teologije, čovjek koji je doživio samostanski život na Visovcu, ali ujedno i čovjek koji je upoznao sebe i svoje talente kroz obraćenje i stvaralački rad na veću slavu Božju.

TEK JEDAN PJESNIK
Nikola Dominis

A što da ti veli nemoćni poeta
što sanja biti David u svijetu divova.
Krhkih udova i snažnoga pera,
snova što samo Bog ih pozna,
nit boem, nit svetac,
već onaj za kog se veli: „to je onaj.“
Nit mira, nit borbe, a kroz sve prođoh,
tek jedan pjesnik što svetost je sanjo!

Iskoristio sam svoj odmor na Braču za razgovor s Nikolom u ugodnom ambijentu kafića “Sweet life” na supetarskoj rivi.

Nikola, imaš
36 godina i na petoj s godini teologije? Kako je izgledao tvoj život prije?

Dok nisam pronašao
smisao života i upoznao Boga, bio sam cijeli zamantan i prouzročio sam stotine
nevolja i sebi i drugima. Krist me spasio. Sve prije toga je bilo lutanje.

Kad si počeo
aktivno pisati?

Otprilike 2012.
godine, par godina prije negoli ću otići na Visovac.

Predstavi nam
malo svoj opus. Upoznat sam s tvojim pjesmama, no priznajem da sam tvoj rad
pratio prilično kampanjski.

Prvo je bilo
“Kraljevstvo Božje” s oko 130 pjesama. U “Svijetu Male
Braće” sam objavio nešto pjesama zavičajne tematike, koje su zapravo
nepoznate široj publici i vezane su za Visovac i taj kraj u kojem sam tada
živio.

Objavio sam i
kratki povijesni roman “Lovrečina” 2019., a posljednje objavljena je online
zbirka pjesama “Iznad oblaka”.

Možeš li
izdvojiti neko djelo koje je značajno utjecalo na tvoj stvaralački rad i
općenito tvoj put?

Definitivno
“Povijest jedne duše” od Male Terezije. Plakao sam i plakao. Nakon
toga sam čitao Svetog Augustina koji me posebno nadahnuo, a kad sam pročitao
životopis svetog Franje Asiškog shvatio sam da je to vrhunac duhovnosti i od
tada sam posebno vezan za tog sveca.

Za desetak
godina ćeš možda već biti na tragu Thomasa Mertona.

Haha. Merton je doista izuzetan, “Gora sa sedam krugova” je remek djelo.

Nikola, imaš
li osjećaj da svojom poezijom nadahnjuješ obične ljude, poput mene?

Ja sam pisao ono
što bi meni došlo, ali moram priznati da sam se ipak malo nadao da se to nekome
i svidi. Sretan sam ako moje pisanje pomogne nekome na nekom njegovom putu.

Je li zapostavljena
duhovna poezija kod nas?

Na natječaju “Kranjčić” za duhovno stvaralaštvo prijavi se i oko 150 autora. I nismo baš malobrojniji.
Problem je marketing – rijetko koji pisac ima taj menadžerski gen.

Možemo li reći
da vjernici premalo čitaju duhovnu poeziju?

Mislim da se
općenito premalo čita neko ozbiljnije štivo u ovim dinamičnim i površnim
vremenima.

Sva tvoja
djela su inspirirana vjerom?

Da, u svemu je
Božji potpis. Ako i poneka novija djela ne govore izravno o Bogu opet su u
okvirima vjere.

Radiš li na
novim projektima?

Pišem stalno. Neafirmiranim
piscima se savjetuje da se prijavljuju na književne natječaje pa trenutno radim
to. Pomalo osluškujem i tržište, da vidim što u ovim vremenima našem narodu
treba.

Ja sam zaista prilično sretan što imam divnu publiku na svom blogu i općenito u autorskoj karijeri. Evo prilike da im nešto poručiš za kraj

Što kada je SVE PROTIVE TEBE?

Što kada se čini da su svi protiv tebe? Što tada napraviti?

U svom životu sam iskusio takva razmišljanja. U zadnjih pet godina bilo je niz situacija u kojima sam upravo tako razmišljao. I ljudi su govorili protiv mene i novinari su bili protiv mene i sve se činilo PROTIV. No, činjenica je da nikada nije sve protiv nas!

Uvijek postoje ljudi koji su za nas, koji nas vole, cijene i poštuju. Postoji obitelj, postoje prijatelji i brojni ljudi dobre volje s kojima se ne susrećemo.

Samo u jednom trenutku je doista sve protiv tebe – to je onda kada si ti protiv sebe. U tom trenutku je, doista, sve protiv tebe.

A kad si to ti protiv sebe?
Onda kad radiš nešto što nisi i onda kad ne voliš biti u svojoj koži i u svom životu. Kad stvaraš nešto što ti nije srcu milo! Kad si protiv sebe i protiv svog činjenja, onda se doista čini da je sve protiv tebe.

U svim drugim scenarijima imaš svoju obitelj i prijatelje, kao i druge ljude dobre volje. Moraš razmišljati na ovaj način: ne živiš za tuđa mišljenja. Ne čekaš palac dolje ili palac gore – toga će uvijek biti, to je život. Trebaš uvijek biti istinit, sebi istovjetan.

Evo primjera. U prostoriji sjedi dvadeset ljudi. Troje se ustane glasno govoriti protiv tebe. Cijela soba u tom trenutku dominira protiv tebe. Zaboravljaš da u toj sobi sedamnaest ljudi šuti. Sve je protiv tebe! Jeka je protiv tebe. Prozori su protiv tebe. I to je potpuni privid! Imaš sedamnaest ljudi koji šute i čekaju da li ćeš ti biti protiv sebe.

Čovjek često potpadne pod dojmove svojih osjetila. Čuješ loše o sebi, vidiš loše o sebi. Sve se čini tako tamno …

Moje iskustvo me naučilo da se kroz crni oblak tuđih mišljenja, želja i ambicija ne može ugodno projedriti. Vjetrovi u njemu su krajnje nepovoljni. Sve i da odoliš, ne možeš ući unutra i osjećati se ispunjeno i sretno.

Ono što možeš u životu napraviti je slijediti neku svoju zvijezdu visoko iznad oblaka, dotaknuti je i možda sjesti na nju, ako se odobrovolji. Tako možda iz zvjezdane perspektive nekog svog sna ili cilja, možeš gledati na oblak i vući mudrije i razumnije poteze.

Pretpostavimo da su te optužili za neko ružno činjenje. Je li tvoja unutarnja slika o tome utječe na tvoje ponašanje? Da, naravno. Ako te netko optuži za nešto loše i ti si kriv, ti ćeš biti protiv sebe ukoliko ne priznaš samome sebi da si kriv i pokaješ se. Kriv sam. To te jedino vodi na put koji ne ide protiv tebe.

Ako si djelomično kriv, onda moraš reći – da, kriv sam, ali ne za ono za što me optužujete. To kažeš prije svega sebi, da isključite mogućnost da bi bili protiv samog sebe.

Ako se doista dogodi situacija da je sve protiv tebe, a ti si samo žrtva životnog vrtloga i tuđih želja i ambicija – nisam kriv, ja sam zaista htio najbolje i nastavljam živjeti svoj život na jednak način. Bez obzira kako će izgledati svijet oko tebe, ti ćeš reći “da, ovo je moja zvijezda, ja nju slijedim, ovo je MOJ ŽIVOT!”

The post Što kada je SVE PROTIVE TEBE? appeared first on Slaven Vujic.

DNEVNIK Saaavršene ljubavi: Probudite se!

Lijepo je biti nanovo rođen. Zahvalan sam svojoj Ljubi što je moj duhovnik. Ona nije bilo tko, ona je preživjela teške traume ovog ljeta, ubod serijskog ubadatelja crnokošuljaškog ježinca! Njeno čudesno ozdravljenje je zasigurno plod njene nadnaravne moći i unutarnje energije. Moja Ljubi je i heroj i spasitelj bogatog čovječanstva!

Na našoj 212-metarskoj jahtici uživamo pripremajući programe ekskluzivnih duhovnih krstarenja na koja će se moći prijaviti samo ukoliko imate plemićku krv. Za običan narod ovo nije dostupno jer on ima umjesto plemićkog grba kmetovsku grbu. Ne možemo se svi spasiti i Ljubi spašava samo one koji su kandidati za saaavršenu ljubav i saaavršeno duhovno iscjeljenje.

Ljubi će se brinuti za astronomsku stranu aranžmana, a mene je zadužila da se bavim gastrononskom stranom našeg revolucionarnog projekta. Uz to moram malo peglati i čistiti, no ništa ne smije biti teško u raju saaavršene ljubavi, zar ne? Tako sam sretan. Mislim.

Za sve što mi je Ljubi priuštila, potrudio sam se napraviti joj romantičnu večericu sinoć. Dok je ona meditirala i skupljala svoju božansku energiju, ja sam uzeo našu mini podmornicu “Pokodušica” 2.0 i krenuo za kitom koji je viđen u Velebitskom kanalu. Mislio sam da će osim kita biti i pokoje jaje. Uočio sam kita i napravio lumbalnu punkciju i djelomičnu artroskopiju peraje, kako bi iz njega izvukao dresing za salatu. Proradio je u meni nakratko kmetovski gen i jahao sam na kitu. Večera koja je uslijedila nikad nije viđena u nijednom savršenom raju savršenih ljubavi! Moja Ljubi je nakon naporne meditacije, u kojoj je otklinjala uroke i vršila globalni egzorcizam nad bogatim plemićkim obiteljima svijeta, značajno oslabila i jedino ju je omogao oporaviti obrok savršene ljubavi. Jela je salatu od morskih kozica s dresingom rijetkog kita, souffle od dupinovih jajašaca netom prije parenja, u čokoladnom preljevu starohrvatske morske alge iz roda kakaovca, ubrane na prvoj mjesečini. Bila je jako zadovoljna, čak se nasmiješila! Nadao sam se da ćemo izmijeniti malo nježnosti, ali opomenula m je da mi vraća kmetski primitivizam koji se bazira na izmjenama sline i tjelesnih sokova. Pristao sam na dvodnevni boravak u amfori uz hranjenje na pupčanu vrpcu kao pokoru.

Što bi ja bez svoje Ljubi? Bio bi samo još jedan nesretni Brodolomac. Ovako moja Ljubi i ja uživamo u savršenoj ljubavi, daleko od kmetovskih preznojavanja i maskiranja. I ne samo to, našim vrlo neskromnim rajem obilazimo svijet i obraćamo sve njegove savršene i bogate pripadnike! Ponekad odjenemo i humanitarni šorc i dijelimo ribice lokalnim aboriđinima diljem obale.
Ne znam za druge, ali mi smo putnici za raj! Ok, Ljubi sigurno, a ja još moram malo u amforu.

Dragi plemići, kraljevi i kraljice, prinčevi i princeze, šeici i sultani – probudite se! Ovo će biti vaša velika prilika za obraćenje pod vodstvom moje Ljubi. A vi kmetovi … spavajte dalje opijeni jeftinim vinima i žujama.

S obzirom da je moja Ljubi postala iscjelitelj nakon preživljavanja napada morskog ježinca, naša iscjeliteljska oaza će se zvati Ježurkovac. Sori Šurkovac – tebi kmetovi, a nama kraljevske loze i plemići. Joj kako je to lijepo!

#LjubiSpasitelj
#egzorcizamzabogate
#ježurkovac
#dupinovajajadojaja
#blacklivesmatter & yeblaamforamatter

The post DNEVNIK Saaavršene ljubavi: Probudite se! appeared first on Slaven Vujic.

DNEVNIK Saaavršene ljubavi: Nanovo rođen

Jupi! Konačno mogu disat punim plućima kao nanovo rođen čovjek. U dnevnik nisam upisao ništa jer me nije bilo dva tjedna. Toliko traje osnovni program iscjeljenja koji provodi moja Ljubi, novopečena iscjeliteljica i motivatorica.

Dva tjedna sam proveo u čistoći i tišini, kako bi se riješio tipičnih kmetovskih nagona i pokrenuo u sebi više sfere svijesti. Prvi tjedan sam proveo u tijesnoj amfori, a Ljubi me hranila pupčanom vrpcom Swaropski koju je sama dizajnirala.

Joj kako sam sretan što je tako kreativna, radi prave umjetnosti sam skoro krepao u amfori.

Ma i to ako treba samo da mi je Ljubi sretna

Nakon amforiziranja tjedan dana u kojem sam sisao samo tekuća govna pardon delicije, Ljubi me podigla na razinu 2. Yay! Smio sam jesti pohane rogove morskih jaraca koje su kozice napustile kao nevaljale i nevjerne. Njih može uloviti samo moja Ljubi koja govori drevni jezik plemena Meketavci. Da, to je sve moja Ljubi koja je preživjela napad serijskog ubadatelja morskog ježinca i pravim čudom izbjegla ozljede vitalnih organa. Nakon što smo uklonili zlokobno koplje iz njenog milog tabanića, do zacijeljenja je došlo čudesnom unutarnjom snagom moje Ljubi, koja sad liječi čitav bogat svijet. A i mene

ŠJOR FARABUT U gaće mi stres, nima ženske za ples

izvor: Šjor Farabut

Ne morem ve vako. Jušto se paričan bacit na ženske i onda stožer izdaje nove befele.
Par šetemani se paričajen za stiskavac i onda kjuzo, ča ste balali, balali. Stožer mi čini stres.

Jušto vazmen novi veštit, ka za pegulu broj infetanih odma timbar na 200. A meni tlak 220 ča san da puste šolde za se obuć u monu. Kad sedin doma, broj infetanih je manji od broja postoli.
Kad ležin doma danima ka kampjun, deboto da nema infetanih. Eto se spustin na rivu, ka da korona odma spaja obrve. Žuta uzbuna. Kalan se na rivu tri dana zaredon, crvena uzbuna, protuzračna obrana. Da ću u disko, vaja balat po smriču, a ne na podij. Stiskavac niente.

I navik ta besida da će u deveti misec doć vela nevoja. I kako da ja onda jeman potenciju? Grintaju svi da neće bit pinez, da ćemo stavit zube na škanciju. Pa ti, Farabute, pensaj jubavno.
Ma dobro je ti stožer zna da će me mater ubit ako ne najden žensku? Ma koja korona, mater će mi lazanjuron nanit boli. Ko će cilu zimu slušat brontulavanje obo temu da jopet nisan naša žensku. Baci bi se na kraj lita na bilo koju, samo da se škapulan te muke. Ali ne, stožer mi deštrigaje voju, dešvaje mi afrodizijak.

Pojte kvragu..Meteori, potresi, kuge, povodnji – pa ti najdi žensku. Gore nego gvera, lakje bi je naša da bumbižaju kaluni. Kojugod meštrovicu bi stiska da je škapulan i od šoka bi joj došla brž i jubav. Ali ne, mora se kalat cili Božji švog na nas kad ja bidan išken žensku. I onda mi stožer čini befele ka da sam u Aušvic.

Jušto pasan kroz tu muku, a onda će mi svu zimu Mater pištulavat obo ženskima i ča bi tokalo.
Čekan još da dojdu miljarde gundeji i da kogod prne sa satelita nuklerani otpad. Još to i moremo poć na Urlaub u greb da se laškamo truda.

Izvor: www.sjorfarabut.com

The post ŠJOR FARABUT U gaće mi stres, nima ženske za ples appeared first on Slaven Vujic.

Pjesma SUDBINA

Što veća ljepota

to manje života;

u svakoj zvijezdi piše

da ona neće biti više

u svakom kaosu biva sklad

u svakoj latici vreba pad

u svakom sjaju je tmina

ufanje, kob i sudbina

The post Pjesma SUDBINA appeared first on Slaven Vujic.

Grmljavina duše ŠARENI MOST

Za mog neobičnog dječaka Vita, moje najveće blago.

Šareni most

“Ti si moj šareni most prema nebu. Po tvojim se bojama uspinjem, tvoje boje ozdravljaju sivog čovjeka. A čovjek bi se žalostio jer ti nedostaju neke boje. Nisi poput drugih duga ispod kojih svi radosno protrče. Tebe često gledaju kao neobičnog. Vjetar donosi šapat tvojih izgubljenih boja. Čak i ja se ponekad zagledam u tvoje praznine. To je sivi čovjek, razmišlja o onome što fali u dugi koja se nadvija nad njime poput aureole. Nebo te obojalo dobrotom, ljubavlju, vedrinom, ustrajnošću. I s onim što ti nedostaje, bogatiji si od sivog čovjeka.Ali sivi čovjek ponekad gleda u sve te šarene tipke na nebu i govori: kad bi neke boje samo mogle pričati. Kad bi me mogle nazvati tatom iako mi to ne fali srcu, ali ima dana kada su uši žedne.A duga, ona se samo nasmije. Toliko želimo znati o njoj da ponekad zaboravimo uživati u onome što jest.Uživaj, tata, u šutljivoj dugi koja priča svim svojim bojama, a ne samo onima koje nedostaju. Pod šarenim mostom srce je razigrano, a duša spokojna.”

The post Grmljavina duše ŠARENI MOST appeared first on Slaven Vujic.

Kako smanjiti bol i osjećaj povrijeđenosti?

Svi mi osjećamo bol i patimo povrijeđeni. Razloga je mnogo. Pišem o tome često, ponajviše iščitavajući stanja u kojima se nalazim. Evo kratkog teksta i prigodnog videa na temu.

Kako smanjiti bol?

“Bol nema veličinu. Ima dubinu. Što dublja rana, to sporije zacjeljenje. Bol je dio tijela, nikakva krasta koja će otpasti. Bol ranjene duše je tu, biti će uvijek s nama. Mijenja se samo način na koji živimo s velikom boli. Mijenjamo se mi, oko svoje boli. Ta promjena donosi okruženje u kojem će bol biti opkoljena zdravim tkivom. Biti će izolirana i neće moći utjecati tako dramatično na sve oko sebe.”

The post Kako smanjiti bol i osjećaj povrijeđenosti? appeared first on Slaven Vujic.