Death and the Dervish Quotes

“Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; Navikni se na prezir ako želis mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu...”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja, ni čistog života.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Možda bi trebalo da ih mrzim ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Čovjek je proklet, i žali za svim putevima kojima nije prošao.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer ko oprosti on je najveći. A znam zaboraviti ne mogu.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Do kraja života upoznaću ljude a nikad ih upoznati neću uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Poznavati se, značilo bi znati ono što ne treba.”
― Meša Selimović, Derviš i smrt

“Ljubav je jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati, ni tražiti joj razlog.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Usamljen među grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Svaka nepravda je jednaka, a covjeku se cini da je najveca koja je njemu ucinjena. A ako mu se cini, onda i jeste tako, jer ne moze se misliti tudjom glavom.”
― Meša Selimović, Derviš i smrt

“Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i
ne želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prećutiš.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Žena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena tada je pametnija odlučnija ljupkija nego ikad. Muškarac je rastresen ili grub ili nerazmišljen ili plačljivo nežan.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Neka noć mora biti posljednja,i nešto mora biti što boli,uvijek.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Prijateljstvo se ne bira, rekao je, ono biva, ko zna zbog čega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, već sebi.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Bismilahir-rahmanir-rahim!
I call to witness the ink, the quill, and the script,
which flows from the quill;
I call to witness the faltering shadows of the sinking evening,
the night and all she enlivens;
I call to witness the moon when she waxes, and the sunrise when it dawns.
I call to witness the Resurrection Day and the soul that accuses itself;
I call to witness time, the beginning and end of all things - to witness that every man always suffers loss.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Otići ću da te ne mrzim da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima razneće ih vjetar i sprati kiše nadam se. U meni će ga potrti pozlijedenost.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Čovjek doduše najčešće govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih riječi.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprječavanja grijeha, nego zbog grijeha.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Da mržnja ima miris osjećalo bi se iza mene na krv. Da ima boju crn trag bi ostao za mojim petama. Da može da gori plamen bi skuljalo iz svih mojih otvora.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore. A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao i učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno. Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ličim na usamljenog samrtnika što okrvavljenim noktom urezuje u stijenu znak o sebi.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Mislio sam da sam zaboravio, ali ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava, i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem, podsjećajući nas i ranjavajući. I sveteći se zbog izdaje. Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram, jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Otvorio sam knjigu nasumice i našao na priču o Aleksandru Makedonskom.Car je, priča se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao. -Zašto? Zar nije lijepo? -Pitali su ga. -Baš zato-odgovorio bi on. -Toliko su lijepe, da bi mi bilo teško da ih izgubim. A vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih žalio više nego sad.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Živi što ljepše, ali tako da te nije stid. I radije pristani da te Bog pita: zašto nisi to učinio?”
― Meša Selimović, Death and the Dervish