Vladan Desnica





Vladan Desnica


Born
in Zadar, Croatia
September 17, 1905

Died
March 04, 1967


Vladan Desnica (Zadar, 17. rujna 1905. - Zagreb, 4. ožujka 1967.), hrvatski i srpski književnik. Prvim se radovima javio uoči Drugoga svjetskog rata objavivši svoj novelistički prvijenac Životna staza Jandrije Kutlače (1935) u Magazinu sjeverne Dalmacije. Ali tek kad je objavio roman pod oksimoronskim naslovom Zimsko ljetovanje (1950.), Desnica je, prateći skupinu Zadrana koji su se pred savezničkim bombama tijekom rata sklonili u sela zadarskog zaleđa, ušao u književnost kroz glavna vrata i odmah stao u red prvih hrvatskih pripovjedača kao umjetnik visoko njegovane rečenice realističko-naturalističkog stila, koja ima uzor u stilu talijanskoga verizma pa je, unatoč agitpropovsko-cekaovskoj kritici, odmah pozdravljen i prihvaćen od najmlađih ...more

Average rating: 3.95 · 601 ratings · 16 reviews · 17 distinct works · Similar authors
Proljeća Ivana Galeba

3.96 avg rating — 541 ratings — published 1957 — 11 editions
Rate this book
Clear rating
Zimsko ljetovanje

3.26 avg rating — 23 ratings — published 1950 — 3 editions
Rate this book
Clear rating
Pronalazak athanatika

3.75 avg rating — 4 ratings — published 2006
Rate this book
Clear rating
Pravda

4.50 avg rating — 2 ratings
Rate this book
Clear rating
Proljeće u Badrovcu

4.50 avg rating — 2 ratings — published 1964
Rate this book
Clear rating
Olupine na suncu

4.50 avg rating — 2 ratings — published 1952
Rate this book
Clear rating
Solilokvij gospodina Pinka

liked it 3.00 avg rating — 2 ratings
Rate this book
Clear rating
Igre proljeća i smrti

it was amazing 5.00 avg rating — 1 rating
Rate this book
Clear rating
Fratar sa zelenom bradom

liked it 3.00 avg rating — 2 ratings
Rate this book
Clear rating
Konac dana

liked it 3.00 avg rating — 1 rating — published 1990
Rate this book
Clear rating
More books by Vladan Desnica…
“Želio bih umrijeti u sunčanom danu. Klicu te male tajne želje nosim u sebi od djetinjstva. Što me kod smrti najviše plaši, to je predstava mraka s kojom je ona skopčana. Divim se religijama Istoka, koje su uspjele da čovjeku dočaraju svijetlu, sunčanu smrt, da mu usade predstavu beskrajnog jása za grobom. One su, možda, učinile čovjeku najveće dobro koje se smrtniku može da učini.
Želio bih umrijeti izvaljen nauzak na dobroj, vrućoj zemlji, sav u suncu i jásu, umrijeti u jedrini dana, u sat uzavrelih zrikavaca. U sat kad sanjivo šute povijena žita i nijemo bujaju oteščani grozdovi, u sat vrele podnevne tišine. Plaši me smrt u predvečerje, smrt u jesen, smrt iza kosih zavjesa kiše.”
Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba

“Riječ uvijek iznevjeri misao. A pogotovo iznevjeri osjećaj.”
Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba

“Ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti. I svoju ranjavost, i svoju zlu sreću, i svoje prokletstvo: i u tome leži jedan dio nas. I to naš najprisniji, naš najkrvaviji dio. Kako bismo ga dakle ne mogli voljeti?”
Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba