Meša Selimović > Quotes

“Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; Navikni se na prezir ako želis mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu...”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti !”
― Meša Selimović, Tvrđava

“Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tudih ljubavi bice kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konacnost. Prvi put znam šta je sreca, osjecam je, vidim, mirišem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema.”
― Meša Selimović, Tvrđava

“Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Do kraja života upoznaću ljude a nikad ih upoznati neću uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”
― Meša Selimović

“Žena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena tada je pametnija odlučnija ljupkija nego ikad. Muškarac je rastresen ili grub ili nerazmišljen ili plačljivo nežan.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Svaka nepravda je jednaka, a covjeku se cini da je najveca koja je njemu ucinjena. A ako mu se cini, onda i jeste tako, jer ne moze se misliti tudjom glavom.”
― Meša Selimović, Derviš i smrt

“Dobar čovek vidi dobrotu u svakome,a loš vidi u svemu zlo.Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih.Ako te neko povredi,pređi preko toga.I budi kao Ruža koja daje miris svima,a ne samo dobrima,ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga saseče”
― Meša Selimović

“Bismilahir-rahmanir-rahim!
I call to witness the ink, the quill, and the script,
which flows from the quill;
I call to witness the faltering shadows of the sinking evening,
the night and all she enlivens;
I call to witness the moon when she waxes, and the sunrise when it dawns.
I call to witness the Resurrection Day and the soul that accuses itself;
I call to witness time, the beginning and end of all things - to witness that every man always suffers loss.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Poznavati se, značilo bi znati ono što ne treba.”
― Meša Selimović, Derviš i smrt

“Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer ko oprosti on je najveći. A znam zaboraviti ne mogu.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“»Рекох чудну ријеч: побуна. И зауставих перо
над равним ретком у ком је остала утиснута једна
недоумица, прелако изречена…
…Одакле је дошла опасна ријеч?…
…Је ли то само ријеч, или је мисао? Ако је мисао,
онда је моја мисао, или моја заблуда.
Ако је заблуда, тешко мени; ако је истина, тешко мени још више.«”
― Meša Selimović, Derviš i smrt

“Ništa ne mogu učiniti, ali mislim. Toliko mogu. Mučiću se mišlju o dobrom čovjeku koji u tvrđavi čeka smrt. Misliću i zaboraviti. Kao i tolike druge stvari. Polako postajem smetlište istruljelih jada, žaljenja, stida, mrtvih zakletvi, poniženog ponosa, i sav taj smrad nazivaću iskustvom. Već osjećam kako zaudara, još osjećam, poslije će mi biti svejedno.”
― Meša Selimović, The Fortress

“What is the devotion if there is no temptation which is master on their own? The man is not God and his strength is just in that to suppress its nature, if there is nothing to suppress what's the difference? ”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Pobuna! Je li to samo reč, ili je misao? Ako je misao, onda je moja misao, ili moja zabluda. Ako je zabluda teško meni; ako je istina, teško meni još više.”
― Meša Selimović

“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore... Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima. Mučno bi bilo živjeti obeshrabren, treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv čovjeka.”
― Meša Selimović

“Svakome cu priznati pravo da me prevari, osim prijatelju”
― Meša Selimović

“The listener is the midwife in the difficult birth of the word.”
― Meša Selimović, The Fortress

“Dobar čovek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćes razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povredi, pređi preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga saseče.”
― Meša Selimović

“Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobiješ svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.”
― Meša Selimović

“Sve će proći, gospodine ― govorio je tihi Ibrahim Paro. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prođe?”
― Meša Selimović, The Fortress

“Usamljen među grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja, ni čistog života.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje nestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.”
― Meša Selimović, Ostrvo

“Pretvorio sam se u čovjeka koji moli, a to je posljednje biće na zemlji. Ispod toga nema ništa.”
― Meša Selimović

“Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe.”
― Meša Selimović

“Griješne misli su kao vjetar ko ce ih zaustaviti U cemu je pobožnost ako nema iskušenja koja se savladavaju Čovjek nije Bog i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ne osvajamo zemlju već grumen za svoju stopu ni planinu već sliku u svome oku ni more već njegovu gibljivu čvrtsinu i odsjaj njegove površine. Ništa nije naše osim naše vere zato se cvrsto držimo za nju.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ludački sam vraćao vrijeme oživljavao ubijenog još nije ubijen tek sam saznao da je zatvoren i došao odmah da pitam za njega ljudski je bratski nema straha ni stida još ima nade pustiće ga uskoro doći će mu ponude od mene znaće da nije sam ni ostavljen pred kapijom je rođena krv njegova. Ni kule ni stražari ni obziri nisu ga zadržali da ne dode došao je došao sam petnaest godina je mlađi uvijek sam se brinuo o njemu doveo sam ga u kasabu ej ljudi kako bih ga napustio kad mu je najteže razvedriće mu se ojađeno srce kad sazna da sam pitao za njega. Nikog svoga osim mene nema pa zar i ja da ga obmanem zašto U ime čega Svi me gledajte krivo ljutite se odmahujte glavom svejedno mi je ovdje sam ne odričem se veze od koje nemam bliže raspnite me ako hoćete za ovu ljubav zar se može protiv nje Došao sam brate nisi sam.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Možda bi trebalo da ih mrzim ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ličim na usamljenog samrtnika što okrvavljenim noktom urezuje u stijenu znak o sebi.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Otići ću da te ne mrzim da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima razneće ih vjetar i sprati kiše nadam se. U meni će ga potrti pozlijedenost.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Do kraja života upoznavaću ljude,
a nikada ih upoznati neću.
Uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka”
― Meša Selimović

“Čovjek doduše najčešće govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih riječi.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Mjesečina je ledena i kao da je zaudarala na sumpor, cvijeće je mirisalo prejako, razdražujuće, počupati bi ga trebalo, pogaziti nogama, da ostane samo čkalj i pusta ledina, da ostane gola ljudska misao, bez slika, bez mirisa, bez veze sa stvarima oko nas. Silom okovati život, da ne buja zlo. Urazumi me, Bože.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Čuvaj se mržnje, da ne pogriješiš prema sebi i prema ljudima. Čuvaj se žalosti, da ne pogriješiš prema Bogu”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ljubav je jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati, ni tražiti joj razlog.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ljudima ne mogu udahnuti svoju ljubav, i oni ne mogu da mi je vrate. Gledaju me hladno, sumnjičavo odmjeravaju opasnost koja im od mene prijeti i, zatvoreni svakako, zatvaraju se još više, na prvu neočekivanu riječ, na prvi nenaviknut pokret, ili odmah napadaju, braneći se, jer više vole da ubiju nego da strahuju.”
― Meša Selimović, The Fortress

“Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i
ne želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Bismilahir-rehmanir-rahim
I call to witness the ink, the quill, and the script,
which flows from the quill;
I call to witness the faltering shadows of the sinking evening,
the night and all she enlivens;
I call to witness the moon when she waxes, and the sunrise when it dawns.
I call to witness the Resurrection Day and the soul that accuses itself;
I call to witness time, the beginning and end of all things - to witness that every man always suffers loss.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprječavanja grijeha, nego zbog grijeha.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Da mržnja ima miris osjećalo bi se iza mene na krv. Da ima boju crn trag bi ostao za mojim petama. Da može da gori plamen bi skuljalo iz svih mojih otvora.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“...pravda je pravo da učinimo ono što mislimo da treba...”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.”
― Meša Selimović

“sve ima svoju suprotnu stranu
i ljudski duh, živ i uznemiren
poželi da prevrne svaku stvar
da joj vidi naličje
pitajući se
da to možda nije lice”
― Meša Selimović

“Experience had taught me that what you can’t explain to yourself is better told to another. You can deceive yourself with just one part of the picture that happens to impose itself with a feeling difficult to express, since it hides in the face of the pain of comprehension and flies into the mists, into the intoxication that seeks no meaning. For the other, exact speech is essential, and this forces you to seek it, to feel its presence somewhere within you, and to grasp it, it or its shadow, so as to recognize it in another’s face, in another’s glance, as he begins to comprehend it. The listener is the midwife in the difficult birth of the word. Or, still more important—if he desires to understand.”
― Meša Selimović, The Fortress